Iako se javnosti već neko vrijeme servira priča kako poznata tvrtka Boxmark ne može pronaći radnike za rad u toj kompaniji, čini se kako su krivci za takvo stanje baš oni. Tvrtka Boxmark za modernizaciju pogona velikog desetke tisuća metara četvornih od hrvatske Vlade prošle godine dobila je 3 milijuna i 700 tisuća kuna potpore. Ipak, iza slike poznate tvrtke krije se teror koji proživljavaju radnici - prenose nacionalni mediji među kojima i portal Net.hr.
U proizvodnom pogonu ima tisuće zaposlenih, mahom žena. Rade na normu, tijekom osmosatnog radnog vremena, svaka od njih kroz ruke mora provući 950 komada kože. Ako normu ne ispune, govore, slijede opomene i ono nepodnošljivo – vrijeđanja.
“Mene osobno teško pogodilo kad ti nadređeni veleju kaj si ti glupa. Kaj ti ne znaš ili okreni se pa veli nekaj najgore pas mater retardiranu. Ja imam sina bolesnoga i mene je to strašno pogodilo”, kaže Marijana Nemčić.
Norma je ovdje, kažu, važnija od čovjeka, i ona tempira odlaske na WC i pauze za hranu ili vodu.
“Žene se ne usude otići na WC, zamijenit uložak. Ja sam mnogo puta isto tako na hlačama imala fleku. Nisam se usudila otići na WC promijenit si uložak”, priča Martina Topolski.
Tijekom radnog vremena, kažu, kraj sebe ne smiju imati osobne stvari poput mobitela ili boce vode, a nije dozvoljen ni međusobni razgovor. Za prozborenih svega nekoliko rečenica radnika se opominje – usmeno, ili pismeno što im onda utječe na plaću i stimulaciju. Zbog svega toga radnici ove tvrtke suočavaju se s ozbiljnim psihičkim problemima.
“Svakodnevno je bilo žena, radnika koje su se jednostavno plakale, psihički slomile. Čak i završile na psihijatriji. Možda svaka druga žena pije tablete za smirenje zbog tog presinga”, kaže Marijana Nemčić.
Potvrdila je to i liječnica obiteljske medicine Nikica Božović koja je vodila ambulantu u Konjščini sve do prije godinu dana kada odlazi u mirovinu. Primila je brojne pacijente iz tvornice Boxmark u Zlatar Bistrici.
“Ustrašenost, nesanica, gubitak volje za životom. Ja bi im dala nešto za smirenje, za odagnavanje straha i tjeskobe. Jednom mi je jedna od njih rekla: ‘Doktorice ja sam jednom čitala jedan roman gdje je pisalo kako se odnose prema robovima, evo ovako se prema meni odnose u Boxmarku”, ispričala je za Provjereno.
No, osim sa psihičkim, pacijenti su liječnici dolazili i sa fizičkim oboljenjima – bolestima kralježnice, ramena, zglobova. Mladen Petaj dobro pamti rečenice koje je čuo nakon što je na poslu slomio i nepovratno uništio zglob.
“Doslovno mi smjenovođa govori – daj Bog da si obje ruke polomio. Ne jednu nego obadvije. Dajte zamislite sada kako sam se ja osjećao. Pored mene stoji voditelj krojarne koji čuje to – bez reakcije”, priča.
Mladen nije jedini kojemu nakon bolovanja nije produžen ugovor o radu s objašnjenjem da je tehnološki višak, a postoje oni, kažu, koji su otkaz dobili i dok su bili na bolovanju.
www.vzaktualno.hr/Net.hr
