U trenutku kad su cijene hrane dosegnule povijesne vrhunce, više nego ikad svjesni smo da trebamo smanjiti količinu otpada od hrane. Ako ništa drugo, barem zbog vlastitog novčanika. Hrvatska danas godišnje baci oko 71 kilogram hrane po stanovniku, a najveći dio otpada nastaje u kućanstvima.
Najporaznije je da smo znatno iznad prosjeka Europske unije: dok prosječna europska kućanstva čine oko 54 posto ukupnog otpada od hrane, hrvatska kućanstva stvaraju čak 76 posto.
Drugim riječima, najveći dio hrane bacamo upravo mi sami u vlastitim kuhinjama. A pritom smo jedna od zemalja u kojoj su cijene hrane posljednjih godina najviše rasle.
Kad današnje brojke usporedimo s načinom života naših baka i djedova, postaje jasno da je nekadašnji odnos prema hrani bio neusporedivo odgovorniji. Naši stari živjeli su skromno, s malo mogućnosti razbacivanja. Hrana se cijenila, pripremala s velikom pažnjom i potpuno iskorištavala. Od životinja se koristio doslovno svaki dio, od kokošjih nogica, vratova i želudaca, pa sve do svinjskih nogica za hladetinu. Voće koje bi počelo propadati odmah bi završilo u štrudli, pekmezu ili kompotu. Kruh se nikada nije bacao nego se pretvarao se u mrvice ili se slagao pohani kruh. A ono što se eventualno nije moglo iskoristiti, pojele bi domaće životnije.
Danas je, međutim, stil života potpuno drukčiji. Naviknuti smo na prepune police trgovina i dostupnost svega u svakom trenutku. Današnji stil života uvjerio nas je da je hrana uvijek dostupna pa kupujemo više nego što trebamo, impulzivno reagiramo na akcije i velike ambalaže, a obroke često planiramo "u hodu". Sve to dovodi do gomilanja hrane koja naposlijetku završi u otpadu.
Stoga ključna razlika u odnosu na naše stare nije samo u načinu pripreme, već u mentalitetu. Oni su hranu cijenili, a mi je uzimamo zdravo za gotovo.
Ako želimo smanjiti količinu bačene hrane, potrebno je kombinirati moderna rješenja i staru mudrost te svjesnije kupovati, bolje planirati, ali i kreativno koristiti ono što nam ostane.
Upravo tu tradicija može biti inspiracija. Naši su stari od ostataka pripremali nova jela, ništa se nije bacalo, a svaka namirnica imala je svoj drugi život. To možemo raditi i danas, uz nekoliko jednostavnih, praktičnih trikova:
- Ostatke povrća nakon guljenja spremite u vrećicu i zamrznite. Kad ih skupite dovoljno, skuhajte domaći temeljac.
- Kuhano, pečeno ili grilano povrće pretvorite u ukusnu krem juhu: zagrijte ga s temeljcem, dodajte vrhnje ili kokosovo mlijeko i izblendajte.
- Kuhani krumpir, riža, meso, naresci ili starije povrće mogu se pretvoriti u savršen omlet.
- Ostatak zobene kaše dodajte u muffine, palačinke, kekse ili frape.
- Preostali kruh iskoristite kao prepečene kockice u krem juhama i salatama, za mesne okruglice ili napravite pohani kruh koji djeca obožavaju.
- Ostatke tjestenine pretvorite u hladnu salatu, dodajte u juhu ili ispecite sa začinima.
- Ostaci riže idealni su za prženu rižu s povrćem
- Juha od kuhanja kobasica nekad se obavezno koristila, a i danas može biti baza za ukusnu juhu.
- Stari kruh sameljite u krušne mrvice koje uvijek dobro dođu.
- Voće koje se počelo kvariti pretvorite u kolač, smoothie, kompot ili marmeladu.
Naši su stari živjeli mudro jer su morali. Svaki zalogaj predstavljao je trud, rad i vrijednost, pa se prema hrani odnosilo s poštovanjem koje danas, čini se, polako nestaje. Iako današnje generacije imaju više izbora i veću dostupnost namirnica, to ne bi smjelo biti opravdanje za stvaranje sve većih količina otpada. Ne moramo biti siromašni kao nekada da bismo bili odgovorni, dovoljno je razviti svijest da je svaka bačena namirnica i ekonomski i ekološki gubitak.
Ako ponovno usvojimo barem dio stare mudrosti, planiramo obroke, cijenimo ono što imamo i kreativno koristimo ostatke, možemo značajno smanjiti količinu otpada i doprinijeti očuvanju okoliša. Time ne štitimo samo vlastite novčanike, nego i pokazujemo poštovanje prema hrani, baš kao što su to činili naši stari.
vzaktualno.hr
