Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju u srpnju 2013. godine unos, odnosno uvoz, rabljenih automobila iz inozemstva raste iz godine u godinu, prenosi Slobodna Dalmacija.
Samo prošle godine u našu zemlju je uvezeno gotovo 80.000 polovnjaka u odnosu na nešto više od 60.000 registriranih novih automobila. Odmah u startu, da ne bi bilo zabune, treba razlučiti razliku između uvoza i unosa, premda je riječ o istoj stvari. Naime, kada rabljeno vozilo dovozite u Hrvatsku iz neke od zemalja članica EU-a, onda se radi o unosu automobila, a ako vozilo dopremate iz zemlje izvan EU-a, onda je riječ o uvozu.
Kada se neki polovnjak unosi u našu zemlju iz EU-a, onda se ne plaća carina. Međutim, zato se plaća posebni porez na motorna vozila, poznatiji kao PPMV. Dakle, nije šija nego vrat! Svakako najveći broj unesenih vozila stiže iz Njemačke, i to je neko pravilo jer naši ljudi najviše vjeruju u njemačku kvalitetu vozila, ali i znaju da su puno očuvanija i bolje održavana od, primjerice, automobila iz Italije.
Dakle, ako ste se odlučili za kupnju polovnjaka iz Njemačke jer smatrate da ćete proći bolje, važno je uzeti u obzir sve troškove kako ne bi bilo neugodnih iznenađenja. Pažljivo odaberite automobil, te po mogućnosti birajte kod provjerenih autokuća ili licenciranih zastupnika. Pokušajte provjeriti tvrtku od koje kupuje rabljeno vozilo, koliko dugo posluje, koliko jamstvo daje. Ne nasjedajte na internetske prijevare, plaćanje unaprijed i slično.
Po automobil možete otići sami, može se angažirati neku autokuću koja se bavi uvozom ili pronaći prijevoznika. Nekad je bolje pronaći prijevoznika koji će obaviti tu uslugu za vas, a prijevoz iz Njemačke, primjerice, do Splita koštat će vas između 400 i 500 eura. Netko će reći to je dosta novca, ali treba sagledati i drugu stranu. Ako idete sami po vozilo, primjerice u Njemačku, to iziskuje dodatne troškove, poput prijevoza do gore, smještaja, hrane, ali isto tako na povratku trošak za gorivo, cestarine...
Nakon kupnje rabljenog vozila u Njemačkoj, u Hrvatsku morate donijeti kupoprodajni ugovor ako je polovnjak kupljen od fizičke osobe ili račun o kupnji automobila ako je kupljeno od poduzeća, odnosno tvrtke. Treba vam i original prometne dozvole, kao i COC dokument (Certicifate od conformity) izdan iz tvornice ili EUROCOC-a.
Ako nemate COC dokument, on se može pribaviti u Hrvatskoj od ovlaštenog zastupnika proizvođača onog vozila čiju marku ste kupili. U svakom slučaju, unos rabljenog vozila ide u četiri faze: kupnja u inozemstvu te doprema vozila u Hrvatsku, slijedi homologacija, zatim carinjenje (iako nema carinjenja za vozila kod unosa, ali carinskom uredu podnosi se porezna prijava), te u konačnici registracija vozila.
Prije nego se krene s papirologijom u našoj zemlji, treba još upozoriti na neke možda nepredviđene troškove u zemlji iz koje unosite polovnjaka. Naime, u Njemačkoj je tehnički pregled obvezan svake dvije godine, te ako je polovnjak bez tog dokumenta, za tu uslugu ćete morati platiti 110 eura.
Još jedan od troškova mogle bi biti carinske tablice poznatije kao zoll tablice (kod nas su to col tablice) čiji trošak izdavanja stoji oko 100 eura. Međutim, zoll tablice se vrlo rijetko uzimaju, naročito otkako smo ušli u EU. Većina kupaca sada uzima tablice za prijevoz koje vrijede do pet dana (Uberfuhrungskennzeichen 5 tage), a koštaju između 80 i 125 eura, ovisno na kojoj se relaciji koriste.
Ali vratimo se papirologiji u Hrvatskoj. S rabljenim vozilom treba otići na homologaciju, naravno sa svom potrebnom papirologijom. Za provođenje utvrđivanja sukladnosti pojedinačnog vozila (homologacija) ovlašteni su Centar za vozila Hrvatske i Hrvatski autoklub, s mrežom od 57 ispitnih mjesta u stanicama za tehničke preglede.
Zatim automobil vozite na carinu iako carine pri unosu iz Europske unije nema, ali zato plaćate posebni porez na motorna vozila (PPMV) koji je u osnovi davanje na uvoz automobila. Iznos ovog poreza ovisit će o vrijednosti automobila te emisiji ugljikova dioksida po gramu na kilometar. Što je vrijednost “polovnjaka” manja, kao i emisija CO2, i davanja državi Hrvatskoj će biti manja, i obrnuto.
Tu je još jedan bitan podatak, a riječ je o posebnom porezu na stjecanje rabljenih motornih vozila od pet posto, tzv. prijenos. Taj porez se plaća samo ako vozilo kupujete bez računa na koji je naznačen PDV, odnosno kupoprodajni ugovor s privatnom osobom. Iznos koji treba platiti izračunava se tako da se vrijednost automobila pomnoži s 0,05, tako da ćete za vozilo koje unosite, a koje košta 10.000 eura, njegov prijenos platiti oko 500 eura.
Ako kupujete automobil od tvrtke koja vam je izdala račun s naznačenim PDV-om tad se prijenos od pet posto ne plaća. Postupak registracije, nakon svih obavljenih radnji, isti je kao da registrirate automobil kupljen u Hrvatskoj. Potrebno je platiti tehnički pregled, osiguranje i izdavanje nove prometne dozvole i registracijskih pločica.
Osim cijene, koja u većini slučajeva ispadne povoljnija nego da kupujete isti rabljeni automobil u Hrvatskoj, uvoz iz Njemačke donosi još neke prednosti. Birate li pažljivo, možete pronaći automobile vožene po kvalitetnijim cestama, garažirane, a nerijetko i kvalitetnije proizvodnje.
www.vzaktualno.hr/slobodnadalmacija.hr
