Potomak plemićke obitelji Ivan Alexander Drašković boravio je nedavno u Velikom Bukovcu. Tom je prilikom, među ostalim, otkrio da planira živjeti i raditi u Velikom Bukovcu nakon što završi školovanje.
– Dugoročni plan je da uredimo dvorac u Velikom Bukovcu i da ovdje živim nakon što završim školovanje – rekao je Ivan Alexander Drašković, unuk pokojnog grofa Karla Draškovića.
Dodaje i kako je ovo lijep kraj pun neiskorištenih potencijala. On trenutno živi u Beču, gdje se školuje. Govori nekoliko jezika, među kojima je i hrvatski, završava tamošnju gimnaziju, godinu dana proveo je u internatu u Engleskoj, a čeka ga još služenje vojske u Austriji od šest mjeseci. Osim hrvatskog, ima i austrijsko državljanstvo, a vojska je tamo obavezna. Nakon toga planira upisati fakultet iz područja ekonomije i menadžmenta, što mu je potrebno da bi mogao voditi poslove u Hrvatskoj. On, baš kao i njegova cijela obitelj, voli provoditi vrijeme u Velikom Bukovcu.
Obitelj Drašković dala je četiri hrvatska bana, Jurja II., Ivana II., Ivana III. i Ivana V. Iako su možda javnosti najpoznatiji dvorci, poput ovoga u Velikom Bukovcu ili u Trakošćanu, Draškovići su u Hrvatskoj gradili i crkve, pomagali u razvoju obrazovnog sustava, te su tijekom niza stoljeća imali važnu ulogu u političkom i društvenom životu, a posebice u gospodarskom razvoju.
Primjerice, prekrasni dvorac Trakošćan danas bi bio tek ruševina da nije bilo grofa Jurja Draškovića, koji je 1853. godine odlučio obnoviti ruševnu gradinu i pretvoriti je u najljepši dvorac južno od Bavarske, kojem se dive već generacije posjetitelja ovog elegantnog zdanja.
Posjed Trakošćan u vlasništvu obitelji Drašković ostao je gotovo četiri stoljeća, sve do 1945. godine. Grof Ivan Drašković je pak svoj posjed u Velikom Bukovcu prenamijenio u vlastelinstvo nakon što mu je imanje, zajedno s okolnim selima, darovao kralj Ferdinand III. Vlastelinstvo se sastojalo od plemićke kurije u Velikom Bukovcu i sedam sela te šumom Križančijom. Dvorac je podigao grof Josip Kazimir Drašković. Nakon Drugoga svjetskog rata oduzeta im je sva imovina. Izgubili su svoja tada nacionalizirana imanja u domovini i odselili se u inozemstvo. Novi život nastavili su u Güssingu u Austriji, a 1992. godine se pokojni grof Karl Drašković vratio se u Hrvatsku s kojom je i poslovao iz austrijskog Gradišća.
Nakon što je devedesetih, uspostavom samostalne Republike Hrvatske, omogućen povrat imovine, Draškovići su jedan dio uspjeli vratiti, poput spomenutog dvorca u Velikom Bukovcu. Nakon smrti grofa Karla, posjed u Velikom Bukovcu naslijedio je njegov sin Nikolaus, koji je oženjen libijskom plemkinjom Rulom s kojom ima blizance Ivana Alexandra i Mariju Alisar, te mlađeg sina Karla koji je ime dobio po svojem djedu. Draškovići su ubrzo nakon povrata započeli s obnovom dvorca u Velikom Bukovcu, koji je do tada bio nagrizen zubom vremena. Sada mladi Ivan Alexandar, uz podršku svoje obitelji, planira obnovu privesti kraju.
– Obnovljen je dio objekta, prizemlje je sada u dobrom stanju, ali potrebno je potpuno urediti gornju etažu. Također, potrebna je i obnova istočnog zida – rekao je Ivan Alexander.
Obitelj se inače u Austriji bavi poduzetništvom. Iako su potomci plemićke obitelji, ne vole to ni na koji način isticati. Ipak, nastoje se uključiti u društveni život pa je tako nedavno u Trakošćanu održana sad već tradicionalno sportsko događanje „Utrka za mač grofa Draskovicha” u organizaciji Atletskog kluba Varaždin. Pobjednicima je ove godine medalje uručio Ivan Alexander.
– Ove godine otac i majka nisu mogli doći zbog poslovnih obaveza pa je meni pripala ta čast. Zaista lijepo događanje i drago mi je da sam bio prisutan. Želja moje obitelji je da pridonosimo razvoju kraja u kojem su živjeli naši preci, a kako se bliži završetak mog školovanja, otac me sve više uključuje u posao. Tu mi je od velike pomoći upravitelj i direktor Ivan Domislović, koji već 35 godina brine o posjedima, ali i pravnim zavrzlamama oko povrata imovine – kaže mladi Ivan Alexandar Drašković.
Ispričao je i kako izgleda njegov život kad uhvati malo slobodnog vremena.
– Ne znam kakva je ovdje percepcija, ali to što smo nasljednici plemićke obitelji ne znači da se ne trebamo boriti u poslovnom ili bilo kakvom drugom smislu. Roditelji imaju jako puno posla, mi im nastojimo pomoći, ali i krenuti nekim svojim putem. Osobno mi je cilj završiti školu i preuzeti brigu o imovini u Hrvatskoj, te živjeti ovdje u dvorcu u Velikom Bukovcu. Slobodno vrijeme? Volim ga provoditi s obitelji i prijateljima, kad nismo u Hrvatskoj, volim otići na planinarenje ili odmor u prirodi u Austriji, primjerice negdje uz rijeke – govori skromni Ivan Aleksandar.
Mladić ima velike ambicije vezane uz sam završetak obnove dvorca, ali i razvoj cijeloga kraja.
Ovaj put u Hrvatskoj je proveo nešto više vremena, pa je uz poslovne obaveze uspio i malo bolje upoznati bukovečki kraj.
– Proveo sam jedno poslijepodne uz Dravu, odnosno ribnjak Željka Sovića koji uspješno godinama vodi ugostiteljski objekt u sklopu dvorca – rekao je Ivan, koji se okušao i u ribolovu. Dodaje da je zahvalan što je uspio vidjeti i doživjeti prirodne ljepote ovoga kraja.
Međutim, kako kaže, nije u Hrvatsku došao samo uživati u ljepotama rodnog kraja njegovih predaka, već i raditi, i to po 10 do 12 sati dnevno.
– Namjera je bila da se još detaljnije upoznam s poslom, ali doslovno, kako s papirologijom, tako i fizičkim poslom – priča Ivan Alexander koji je, primjerice, iskusio kako je to raditi na proizvodnji tagetesa.
Prošlog tjedna je pak Domislovićem i njihovim suradnicima, te jedan dan i s ocem Nikolausom, obilazio posjede diljem Hrvatske. Održali su niz sastanaka, a mladi Ivan govori da željno iščekuje novi dolazak u ovaj kraj. Kad se riješe sve pravne zavrzlame, posvetit će se daljnjoj obnovi dvorca, ali i upravljanju imovinom.
Spomenimo i da su im u Opatiji vraćene mala i velika Villa Keglevich, kao i nekretnine u Zagrebu, te poljoprivredna zemljišta i šume na području Varaždinske županije, ali i drugim dijelovima Hrvatske.
foto: ludbreske-novine.com.hr
vzaktualno.hr/ludbreske-novine.com.hr