Koncept upravljanja lancem opskrbe javlja se 90-tih godina 20.stoljeća kao odgovor na povećanje kompleksnosti samog tržišta usred globalizacije poslovanja. Stoga, uvjetovano globalizacijom i internacionalizacijom poslovanja poduzeća se sve više usmjeravaju na koncept upravljanja lancem opskrbe.
Lanci opskrbe predstavljaju protok robe, usluga i informacija. Razvijanjem samog procesa koncepta lanca opskrbe postoji i velik broj definicija što lanac opskrbe predstavlja.
Lanac opskrbe je jedna vrsta dinamičnog sustava u kojem se stalno razmjenjuju informacije, novac i proizvodi između sudionika lanca (Pupavac, 2013). Monczka et al. (2010) opisuje opskrbni lanac kao niz aktivnosti i organizacija koje materijali prolaze tijekom svog putovanja od inicijalnih dobavljača do krajnjih kupaca.
Cilj kvalitetnog upravljanja lancem opskrbe je uspostava sustava koji će na pravilan, kvalitetan i učinkovit način zadovoljiti sve potrebe i zahtjeve kako partnera tako i krajnjih kupaca. Da bi kao takav mogao normalno i optimalno funkcionirati lanac opskrbe uključuje brojne dionike. Upravo pravilnom uspostavom i sa ključnim dionicima ostvaruje se krajnji cilj lanca opskrbe a to je stvaranje konačnog proizvoda uz ostvarenje i stvaranje dobiti te stvaranje dodane vrijednosti za sve sudionike lanca.
Koncept upravljanja lancem opskrbe temelji se na odabiru i uspostavi pravilne i odgovarajuće strategije koja prije svega treba sadržavati komponentu održivost odnosno uvažavanje društvene, ekonomske i ekološke dimenzije te ona kao takva mora biti sastavni dio korporativne strategije poduzeća. Uvjetovano globalizacijom i internacionalizacijom poslovanja proces lanca opskrbe treba znati i moći odgovoriti na trenutne potrebe i zahtjeve tržišta. Upravo i sama organizacija slijedom kompleksnosti tržišta treba pronaći načine za povećanje svoje učinkovitosti i produktivnosti.
Jedan od alata odnosno metodologija koja može prepoznati i ocijeniti učinkovitost ali i performanse opskrbnog lanca je DEA (Data Envelopment Analysis) metodologija koja je prvi puta predstavljena od autora Charnes, Cooper i Rhodes 1978. godine. DEA metodologija je pristup matematičkog programiranja za procjenu relativne tehničke učinkovitosti proizvodnih aktivnosti, tj. „jedinica za donošenje odluka“ (eng decision-making units - DMU) uključenih u proizvodni proces te pruža ocjenu učinkovitosti za svaki DMU koji procjenjuje relativnu učinkovitost njegove izvedbe (Cooper et al., 2007). DEA je široko prihvaćena metodologija zbog svojih brojnih prednosti, no uglavnom zbog svoje inkorporacije višestrukih ulaza i njihove transformacije u više izlaza. Istovremena analiza ulaza i izlaza, uspoređivanje učinkovitih i neučinkovitih jedinica za donošenje odluka, DEA metodologija omogućava menadžmentu konkretne rezultate kao i preporuke i smjernice za daljnje poboljšanje i promjene unutar poslovanja (Paço & Pérez, 2013; Cvetkoska, 2011). Upravo upotreba DEA metodologije u procjeni relativne učinkovitosti organizacijskih jedinica koje koriste više inputa i stvaraju više izlaza, a što je karakteristično za proces opskrbnog lanca, jedna je od ključnih metodologija danas u procesu lanca opskrbe.
Ovaj prilog omogućuje Odjel logistike i održive mobilnosti Sveučilišta Sjever (https://www.unin.hr/tehnicka-i-gospodarska-logistika-kc/opce-informacije/).
1. Cvetkoska, V. (2011). Data Envelopment Analysis Approach and Its Application in Information and Communication Technologies In: M. Salampasis, A. Matopoulos (eds.): Proceedings of the International Conference on Information and Communication Technologies for Sustainable Agri-production and Environment (HAICTA 2011), Skiathos, 8-11 September.
2. Charnes A., Cooper W., Rhodes E. (1978). Measuring the efficiency of decision making units”, European Journal of Operations Research, Vol. 2(6), pp. 429-444.
3. Monczka et al. (2010). Purchasing and supply chain management, South-Western Cengage Learning, Hampshire, UK.
4. Paço, C.L., Pérez, J.M.C., (2013). The use of DEA (Data Envelopment Analysis) methodology to evaluate the impact of ICT on productivity in the hotel sector. En ligne, 3, DOI: https://doi.org/10.4000/viatourism.1005
5. Pupavac, D. (2013). Cross- docking u lancima opskrbe, PERSPEKTIVE TRGOVINE 2013.: Odnosi u lancima opskrbe, pp.215-228
vzaktualno.hr
