Dvorac Patačić- Rauch u Martijancu još je jedan u nizu nekada velebnih zdanja našeg kraja koja su danas prepuštena zubu vremena. Točna datacija gradnje za sada je nepoznata, no u 18. stoljeću je već postojao, a vjerojatno je izgrađen u blizini nekadašnjeg kaštela u kojem je 1527. godine umro Krsto Frankopan, knez Modruški, nakon što je ranjen u borbi protiv pristaša kralja Ferdinanda Hasburškog. Plemićka obitelj Rauch daje mu završni izgled koji je danas u velikoj mjeri narušen propadanjem i urušavanjem, a budućnost dvorca upitna. Stoga, zavirite u ovo zdanje koje je još uvijek prekrasno, unatoč oštrom zubu vremena, koji ga iz godine u godinu sve više nagriza.
Njegova priča počinje sredinom 18. stoljeća kada je u njemu živio Gabrijel Gottal, posljednji potomak plemićke obitelji koja je posjedovala srednjovjekovni grad Gotalovec. Nakon smrti posljednjeg člana obitelji, Gabrijela Gottala 1740. godine, vlasnici dvorca postaju Patačići koji ondje grade baroknu rezidenciju u kojoj umire Bartol Patačić – veliki župan i osnivač osnovne škole u Martijancu, a ujedno i posljednji muški potomak Patačića.
Nakon njegove smrti, kasnobarokni dvorac u Martijancu želio je prigrabiti Pavao Rauch, vlastelin i vlasniku Lužnice koji ga je odlučio nasilno zauzeti. Naime, Rauch je kao posljednji potomak obitelji baruna Gottal naslijedio obližnju kuriju u Vrbanovcu i smatrao se nasljednikom, pa je tako i nasilno želio preuzeti dvorac u Martijancu, no ipak ga je morao platiti 31 000 srebrnih forinti.
Martijanec je nasljedio Pavlov sin Danijel, a zatim njegov sin Đuro, koji je dvorcu iz 18. stoljeća dogradio prvi kat i dao mu današnji izgled u stilu klasicizma. Također je uredio park zasadivši razno egzotično drveće i bilje, a u njegovo doba Martijanec je bio razvijeno vlastelinstvo koje se sastojalo od glavnih, stambenih objekata, gospodarskih objekata i uređenog perivoja. Gospodarske su zgrade građene u 19. stoljeću i sastojale su se od tri veće – kolnica i žitnica, konjušnica i ledenica, a uz rubove ulaznog dvorišta i uokolo imanja je i nekolicina manjih pomoćnih objekata poput kokošinjca. Starije, barokno krilo povezano je stubištem na uglu, a ulaz u klasicističko krilo naglašen je elementom portika s jonskim stupovima.
Veći dio martijanečkog vlastelinstva 1919. godine potpada pod agrarnu reformu, nakon čega je posjed često mijenjao naziv i funkciju pa je tako bilo državno dobro (1945.), Stanica za proizvodnju elitnog sjemena, Centar za obrazovanje poljoprivrednih radnika (1963. -1968.) i Centar za primjenu nauke u poljoprivredi (1969. – 1977.). Od 1977. godine posjed je u sastavu PIK-a Ludbreg i u to vrijeme počinje propadati. Dvorac je 1996. godine kupio Josip Šmrček koji je obnovio dio gospodarskih zgrada, no danas je dvorac u lošem stanju, a budućnost dvorca je upitna, jer kako nam je rekao načelnik Dražen Levak, dvorac je u privatnom vlasništvu, a vlasnik ga ne želi prodati Općini koja ima pravo prvokupa i koja je itekako zainteresirana za kupnju, tako da u ovoj situaciji Općina nema nikakvu ingerenciju nad dvorcem i imanjem.
FOTO: Blaga&Misterije
M.Horvat/www.vzaktualno.hr
