Ministricu znanosti i obrazovanja Blaženku Divjak u lipnju je zapala ne baš zahvalna uloga nositeljice reformi koje bi trebale opravdati svjetonazorski i politički neuvjerljiv brak HNS-a i HDZ-a za koji mnogi smatraju da je skrojen iz dvojbenih interesa obje strane.
Od kako je, kao nestranačka kandidatkinja, zasjela na čelno mjesto vrućeg resora opterećenog mnoštvom problema, povukla je više poteza za koje je malo tko vjerovao da će dobiti podršku premijera, a još manje najkonzervativnijih krugova u HDZ-ovoj koaliciji.Index je u velikom intervjuu s ministricom stoga pokušao doznati odgovore na neka od najčešćih pitanja koja uobičajeno postavljaju njezini kritičari, osobito oni iz redova liberala i socijaldemokrata.
Izdvojili smo pitanje vezano uz vjeronauk:
Kakvo je vaše mišljenje o vjeronauku u školama? Naime, pobornici vraćanja vjeronauka u crkve tvrde da bi se oko 250 milijuna kuna koje se troše na vjeronauk moglo usmjeriti u poboljšanje standarda škola, da bi se satnica mogla rasteretiti i osloboditi za progresivnije sadržaje te da bi bilo dobro da se djeca ne zbunjuju činjenicama koje su u suprotnosti sa znanošću.
Mislim da je vjeronauk u školama kao izborni predmet primjereno rješenje s obzirom na hrvatski kontekst i određenje većine stanovnika te ne planiram nikakve promjene po tom pitanju.
Ako već ne možete izmjestiti vjeronauk iz škola, zbog Vatikanskih ugovora, zašto učenicima ne biste omogućili istinsku jednakost tako što biste uveli neki alternativni predmet poput povijesti religija ili etike? Djeca sada često moraju sjediti po stubištima, knjižnicama i sl. zato što je vjeronauk uvijek u glavnoj satnici. Bilo bi logično da on ili ne bude u glavnoj satnici, nego van nje, kao što su to neki drugi izborni predmeti, ili da mu se ponudi alternativa kakvu imaju brojne europske zemlje.
Što se tiče fakultativnih predmeta, takvih već ima po školama, samo je pitanje organizacije nastave i školske satnice. To je više organizacijsko, nego suštinsko pitanje. Znate, škola mora imati određenu vrstu autonomije u organizaciji nastave i školskog kurikuluma, kao i fakultativnog programa. Ne moraju sve odredbe dolaziti „odozgo“ jer jedno od važnih svojstava uspješnih sustava je poticanje autonomije i odgovornosti škole i učitelja. Među ostalim škole mogu urediti da se u njihovim knjižnicama održavaju neke kreativne radionice i sl.
To ipak jest i suštinsko pitanje. Naime, poznato je da tehnički nije moguće urediti da vjeronauk uvijek bude samo prvi ili zadnji sat u dnevnoj satnici; to bi značilo da jedan nastavnik vjeronauka u jednoj školi u tjedan dana može odraditi samo 10-ak sati nastave – pet u nultom ili prvom satu i pet u sedmom – s golemom rupom u sredini. Budući da to nije moguće, svi ostali osim katolika u biti su diskriminirani. Drugim riječima, ne poštuje se jednakost koju im garantira ustav. Iako je Hrvatska vrlo religiozna i prilično homogena katolička zemlja, ipak se gotovo 300. 000 ljudi ne smatra katolicima. Od toga oko 200.000 smatra se ateistima, agnosticima i skepticima, a njima broj ubrzano raste. Oni su u smislu određenja prema religiji druga najveća skupina u Hrvatskoj nakon katolika. No ni oni ni učenici drugih vjera nemaju iste uvjete kao katolici. Ovih drugih uglavnom ima premalo u razredima da bi im se organizirao njihov konfesionalni vjeronauk. Taj problem možda bi mogao riješiti neki predmet poput etike ili povijesti religija koji bi možda mogao biti prihvatljiv svim nekatolicima. Ne biste li vi kao ministrica obrazovanja trebali inicirati to pitanje jednakosti u obrazovanju?
Pitanje treba postaviti, ali rješenje je trenutno preveliki zalogaj za mene i ovu koalicijsku vladu. Niti jedna dosadašnja vlada to nije čak ni pokušala riješiti. Za nešto takvo trenutno ne postoje temelji ni u kurikularnim dokumentima, a već je vrlo ambiciozan plan da se za sljedeću godinu dovrši sve što jest pripremljeno. Ja uz sve što me čeka ne mogu otvarati još jedan reformski plan u godinu dana.
www.vzaktualno.hr/Index.hr
