Svake godine 13. prosinca blagdan je svete Lucije, dan uz koji se simbolizira običaj sijanja pšenice.
Sv. Lucija je zaštitnica ratara, duhovnih i tjelesnih slijepaca, lađara, staklara, pisara, krojača i vratara, a sijanje pšenice 13. prosinca je najpoznatiji i najrašireniji običaj u našim krajevima. Sijanje pšenice simbolizira život, priziva obilje i plodnost, piše 24sata.
Oko pšenice se stavi crvena traka za koju se vjeruje da štiti ukućane od uroka, dok u sredinu ide svijeća za koju se vjeruje da donosi svjetlo u život.
Ako želite da vam pšenica bude gusta, lijepa i zdrava morate paziti da vam je sjemenje stalno vlažno kako bi se potaknulo klijanje. Posijati je možete tako da kao podlogu koristite mokru vatu ili tanki sloj zemlje. Rasporedite pšenicu po podlozi pa je dobro pošpricajte vodom. Zatim prekrijte posudu plastičnom folijom dok ne počne klijati, ali svako malo je špricajte vodom kako bi sjeme konstantno bilo vlažno.
Kad pšenica lijepo naraste, podrežite je škarama da izgleda ljepše, oko nje omotajte crvenu traku i stavite svijeću. Nakon blagdana pšenicu izvadite iz posude i stavite negdje u prirodu – životinjicama će poslužiti kao hrana.
Uz to, 24sata donosi još neke narodni običaje osim sijanja pšenice.
U davna vremena žene su prognozirale vrijeme za nadolazeću godinu prema danima od sv. Lucije do Badnjaka. To se zvalo brojanice ili Lucijin kalendar, a izgledalo je tako da su 12 dana pratile vrijeme, iz sata u sat, pa bilježile situaciju (kiša, snijeg, oblačno, vjetrovito, sunčano, zaleđeno…). Na osnovu tih podataka izrađivale su meteorološki kalendar za nadolazeću godinu.
Svaki dan do Badnjaka povezivale su s jednim mjesecom – 13. prosinac je predstavljao siječanj, 14. veljaču, 15. ožujak i tako redom do 24. prosinca koji je predstavljao prosinac iduće godine. Na primjer, ako je 13. prosinac bio sunčan, tad bi i siječanj trebao biti takav.
U nekim krajevima sveta Lucija je bio dan koji su neudane djevojke s nestrpljenjem čekale. Na sv. Luciju su uzele 13 papirića pa na 12 njih ispisale imena momaka koji su im zapeli za oko. Jedan papirić su ostavile prazan.
Potom su svakog dana do Božića jedan bacale u vatru, a za Božić su otvorile zadnji. Ime na papiriću značilo je da će se udati za tog momka, a ako je papir bio prazan, tada su na udaju u idućoj godini mogle zaboraviti.
Postojao je još jedan sličan običaj. Slobodne djevojke su na sv. Luciju postile pa legle na spavanje, a vjerovale su da će se udati za mladića kojeg su tu noć sanjale.
foto: arhiva
vzaktualno.hr/24sata.hr
