Posljednja nedjelja došašća ne traži velike riječi. Dolazi tiho, poput daha koji zadržimo prije nego što se dogodi nešto važno. Gradovi svijetle, domovi mirišu na kolače, a ljudi nose pune ruke darova, obaveza i očekivanja.
Ipak, prava priprema za Božić ne događa se izvana. Ona se događa ondje gdje smo najtiši - u trenutku kad zastanemo, kad oprostimo bez potrebe za objašnjenjem, kad nazovemo onoga koga već dugo nosimo u mislima.
Božić ne dolazi s bukom. Dolazi kao odgovor na našu spremnost da budemo strpljiviji, otvoreniji i bliži jedni drugima. Zato u ovoj posljednjoj nedjelji došašća nije najvažnije što još trebamo učiniti, nego što možemo otpustiti iz srca. Svjetlo je blizu, treba mu samo malo prostora.
Na posljednju nedjelju došašća pali se četvrta svijeća na adventskom vijencu - svijeća ljubavi. Ne one glasne i pokazne, nego tihe, strpljive i postojane. Ljubavi koja ne traži pozornost, ali ima snagu sve promijeniti.
Četvrta adventska svijeća, poznata kao Anđeoska svijeća ili svijeća ljubavi, simbolizira Isusovu ljubav i radost što nam dolazi, donoseći svjetlo u tamu, pri čemu se obilježava iščekivanje Krista na Božić. Tradicionalno je ljubičasta, označavajući duhovnu pripremu, no može biti i bijela (Krist), a simbolizira pobjedu svjetla nad tamom.
Ta svijeća podsjeća da se Božić najdublje priprema u nama samima: u riječima koje biramo s više nježnosti, u djelima koja ne traže priznanje, u mislima koje postaju blaže. Njezino svjetlo kratko gori, ali dovoljno snažno da osvijetli put prema radosti koja dolazi.
Neka svjetlo Božića donese mir u srce, toplinu u dom i snagu za dane koji dolaze.
Sretan vam i blagoslovljen Božić!
foto: pixabay-frankeh
ak/vzaktualno.hr
