Robert Torre, klinički psihijatar, u prethodnoj je knjizi “Ima li života prije smrti?” nadišao domene psihologije i u maniri velikih egzistencijalističkih filozofa, empatično i čovjekoljubno, duboko uronio u svu nemoć, ali i utjehu „ljudskog stanja“, a sad se vraća još pronicljiviji s novom knjigom „Ludilo uzvraća udarac“, čija će promocija biti u petak 25. lipnja u 18.00 sati u Centru za mlade i nezavisnu kulturu P4 u Varaždinu.
Pripovijedanje Roberta Torrea je pitko, sadržajno, ležerno i zanimljivo, a takvi su mu i javni nastupi pa će ovo biti prava poslastica za sve one koji su željni spoznaja o čovjeku, društvu i tegobama življenja, ali i za sve ljubitelje zahtjevnije literature. Naglasak će biti na tome kako je ludilo, stanje koje trpi stigmu i o kojem se ne priča javno, zapravo sveprisutno i koji su njegovi uzroci.
„Biti lud podrazumijeva biti čovjekom na najnerazumljiviji mogući način.“
„Zamislive su, ali nisu poznate ljudske zajednice bez luđaka. Ludilo poznaju sva društva, svih povijesnih razdoblja. I ne samo da se ludilo događa u društvu, nego je svakako i od društva, a dijelom zbog društva i utoliko je društveni fenomen. Zamislivi su društveni složaji u kojima ludila ima više, odnosno manje. Kako se društvo mijenja, mijenja se i konfiguracija ludila u ospoljenju. Povijest ludila prati društvenu povijest. Utoliko, ludilo je izvorniji i širi pojam od psihijatrijskih poremećaja i od psihijatrije. Ludilo može i bez psihijatrije, no psihijatrija ne može bez ludila. Psihijatrijski poremećaji su konstrukt psihijatrije, dok ludilo nije. Ludilo je univerzalni fenomen ljudskih društava, dok psihijatrija nije. Tako da i samo ludilo ima svoju povijest. I u onome pretpsihijatrijskom i u ovome psihijatrijskom razdoblju te povijesti. Lica i naličja ludila doživljavaju velike epohalne mijene. Samo, povijest ludila velika je i duga, a psihijatrije mala i kratka. Ali psihijatrija je svakako najfascinantniji, najkompleksniji, najobuhvatniji i najpronicljiviji povijesni odgovor na ludilo. No i psihijatriji, baš kao povijesno prethodim odgovorima, fenomen ludila ostaje i nadalje neproničan. Ludilo tako ostaje najzagonetnijim psihološkim iskustvom koje čovjek može doživjeti jer objedinjuje najzazornija iskustva bivanja čovjekom (otuđenja, priviđanja, sumanutosti, mahnitosti, bezumnosti, zamagljenja svijesti, radikalne samoće, strahovanja i patnje).“
vzaktualno.hr
