I kada su Varaždinke i Varaždinci u romantičnoj svjetlosti svijeća, slatkih zalogaja ukusne hrane začinjene s puno ljubavi i strasno provedene večeri slavili Valentinovo, poznata varaždinska 'Krinolina ljubavi' postala je 'Krinolina ropstva'. Nekima na zgražanje, nekima na propitkivanje. Što je ovo? O čemu se tu radi? Zašto? Ovog puta Krinolina je umjesto ljubavnog jezika, progovorila jednim drugim, radikalnijim rječnikom koji položaj žene sagledava s druge perspektive.
Autorica ove instalacije je radikalna feministkinja Ksenija Kordić, pripadnica neformalne skupine Femrevolt, koja je na varaždinsku Krinolinu intervenirala objesivši uloške i vatu čime progovara o ženskoj potčinjenosti kroz štetne kulturne prakse koje uključuju odjeću koja onemogućuje slobodu kretanja kao što je korzet i krinolina, što je dodatno potencirano prikazivanjem takve odjeće kao metalnog kaveza.
-Indikativan je i izostanak subjekta, odnosno žene, pa umjesto zatočenice nalazimo tek prazan prostor - zato što ona nema identitet, zato što joj ne želimo vidjeti lice ili zato što je uspjela pobjeći? Ljubavni lokoti okačeni na takvu konstrukciju dodatno potcrtavaju temu - mjesto ženske borbe je kuća, to je patrijarhalni brak – progovara autorica.
Na proglasu koji se nalazi uz varaždinsku Krinolinu stoji objašnjenje i radikalne američke feministkinje Andree Dworkin.
-Standardi ljepote preciziraju odnos koji individua smije imati sa svojim tijelom. Oni propisuju njezinu pokretnost, spontanost, stav, ograničavaju načine upotrebe vlastitog tijela. Oni točno definiraju dimenzije fizičke slobode. Standardi ljepote imaju i psihološki efekt na žene jer je odnos između fizičke slobode i psihološkog razvoja, intelektualnih mogućnosti i kreativnih potencijala – neraskidiv.
Je li vam sada 'sjelo'?
M.Horvat/www.vzaktualno.hr
