U svom današnjem izdanju „Jutarnjilife”, Jutarnji je list objavio veliki intervjus prof. dr. Borisom Nemecom, najdugovječnijim liječnikom hrvatske nogometne reprezentacije. Donosimo tek dio razgovora koji je s omiljenim „doktorom nogometaša" vodila Goranka Jureško:
„Ma da njega nije bilo, nikad mi ne bismo stigli do bronce u Francuskoj. On ti diže igrače iz mrtvih. Tako ih brzo ‘reparira’ da ne možeš reći nego da je čarobnjak. Uostalom, i onaj poznati Švicarac Muller, što je operirao Janicu Kostelić, više mi je puta ponovio da čovjek ima zlatne ruke. Tako snalažljivog, vještog i preciznog ortopeda teško je naći, kaže. A igrači? Ma ne samo da ga poštuju, oni ga, naprosto, vole!” Tako legendarni izbornik Ćiro Blažević govori na spomen prof. dr. Borisa Nemeca, koji je ovih dana, nakon 23 godine, objesio reprezentativni stetoskop o klin, ali to nikako ne znači da će ostati izvan nogometnih zbivanja. Naprosto, uz medicinu, nogomet je njegov život, o čemu svjedoče i dvije svjetske medalje, ona brončana iz Francuske i ova najnovija, srebrna, iz Rusije. Iza njega su pet svjetskih i četiri europska nogometna prvenstva i čak osam izbornika. Posljednja reprezentativna utakmica u kojoj je istrčao na teren bila je ona protiv Azerbajdžana...
- Ovo posljednje prvenstvo bilo je zaista nezaboravno. Već sam dugo u reprezentaciji. Bio sam i kad smo osvojili brončanu i sad srebrnu medalju. Doživio sam onaj nevjerojatan doček u Zagrebu, što je nezaboravno, i odlučio otići. Čak osam izbornika promijenilo se u ovih više od dvadeset godina, pa i cijeli stožeri. Znao sam se našaliti i reći onu staru - ‘svi odlaze, svi prolaze, Zagorec pa ne’. No, na kraju sam rekao Daliću da je vrijeme da se povučem, ali on me zamolio da ostanem još malo. Sad je to konačna odluka. Tko će me zamijeniti? Ne znam, to je na Nogometnom savezu i izborniku - kaže prof. dr. Nemec.
Liječnik reprezentacije zahvaljujući legendarnom Ćiri
Njegov nogometni otac nedvojbeno je Ćiro Blažević. On je bio taj koji mu je otvorio vrata reprezentativnog raja premda je sve krenulo kao neobavezno obećanje.
- Bilo je to polovicom devedesetih. Jedan je dinamovac bio kod nas u Lovranu, na operaciji. Naravno, ubrzo su mu u posjet došli igrači i izaslanstvo Dinama s Ćirom Blaževićem. Tada je reprezentativna legenda ispalila: ‘Vidiš, sine, bit ćeš doktor reprezentacije’. Mislim si - baš! Gdje će ortoped iz Lovrana biti liječnik reprezentacije kad u Zagrebu ima brdo kandidata. No, u travnju zvoni telefon. S druge strane čujem: ‘Ja sam Zorislav Srebrić. Trebate s nama ići u Englesku, igramo protiv njihove reprezentacije na Wembleyju.’ Već koji dan kasnije bio sam u zrakoplovu i tako je počela moja karijera, duga 23 godine - kaže prof. dr. Nemec.
Neizmjerno povjerenje igrača i dobri izbornici
Koliko profesoru igrači vjeruju, govori i to da ga svi, i bivši i sadašnji reprezentativci, kad sami imaju neki zdravstveni problem ili ga ima netko njima blizak, nerijetko zovu za savjet. Vjeruju mu baš kao i svih osam izbornika s kojima je radio.
- Na sreću, svi ti naši izbornici normalni su ljudi koji nikad nisu tražili nemoguće. Kad bi igrač bio povrijeđen, znali su da ga se ne može osposobiti preko noći. Poštovali su naše preporuke. Inače, najveći problem su ozljede mekih tkiva i ozljede mišića. Naime, igraču prestanu bolovi, ali ako ga se prerano vrati u igru, može ponovo doći do teže ozljede, pa je i oporavak dvostruko dulji nego što bi trebao biti. Zato uvijek treba napraviti dijagnostiku, prodiskutirati situaciju sa stožerom i zajedno doći do konačne odluke - objašnjava način rada u reprezentaciji prof. dr. Nemec.
Uz taj sportski dio medicine, profesor je uspješno vodio i drugi kolosijek, onaj klinički, jer je nakon dugogodišnjeg rada u bolnici u Lovranu prije 15 godina otvorio svoju privatnu ortopedsku kliniku u Matuljima, piše Jutarnji.
O finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji
- Kad je završila utakmica, igrači su bili utučeni. No, kad su se podijelile medalje, polako je počelo veselje, a kad smo stigli u Zagreb, da ne govorim. Bili smo šokirani onim što nas je dočekalo. To je premašilo i najveću bajku. Planirano je da nam, kad dođemo na aerodrom, treba 45 minuta do Trga bana Jelačića, da ćemo tamo biti sat i pol, najdulje dva, i da smo oko pet kod predsjednice. No, mi smo do pet jedva prošli pola puta - sa smiješkom i ponosom govori prof. dr. Nemec, koji je tih nekoliko sati od Velike Gorice do Zagreba također bio u “autobusu ponosa i slave”.
- Neću to nikad zaboraviti. Kad smo ušli u Ilicu, vidio se Jelačić plac i onda je netko slavodobitno rekao: ‘Dečki, evo nas za sat vremena na Trgu’. To je bilo neponovljivo. Prijatelj mi je sve to snimio i jednog dana kad odem u mirovinu, bit će to moja česta repriza. Kad je konačno sve bilo gotovo, oko deset navečer, krenuo sam kući u Rijeku i onda me savladao umor. Ali onaj slatki, pun zadovoljstva - uz ogroman osmijeh govori prof. dr. Nemec jer nakon 23 godine reprezentativnog staža može reći da je svjetski prvak u uspješnom spajanju medicine i sporta.
Cijeli intervju s prof. dr. Nemecom pročitajte ovdje
vzaktualno.hr/Jutarnji.hr
