Varaždinski književnik Denis Peričić pobjednik je međunarodnog natječaja koji je povodom 40 godina svog djelovanja raspisala Javna ustanova „Danilo Kiš“ iz Budve.
Natječaj je bio posvećen velikom piscu po kojem je ova obrazovna ustanova dobila ime. Autori su mogli pisati o Kišovu stvaralaštvu ili o pojedinim motivima vezanima za bilo koji segment njegova opusa i života.
Primali su se radovi na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku. Organizatori navode da je odaziv bio izniman, a stručni žiri, sastavljen od profesora književnosti i književnika, jednoglasno je u kategoriji eseja nagradio Denisa Peričića, a u kategoriji pjesme Jelenu Stanković iz Petrovaradina, Novi Sad.
Danilo Kiš (Subotica, 1935. – Pariz, 1989.) bio je srpski pisac židovsko-crnogorskih korijena koji je živio u Beogradu i Parizu. Još za (prekratkog) života postigao je izniman međunarodni ugled, ponajviše zbirkama priča „Enciklopedija mrtvih“ i „Grobnica za Borisa Davidoviča“, koju je prije nekoliko godina na sceni postavio hrvatski kazališni redatelj Ivica Buljan.
– Danilo Kiš bio je pisac svjetskog formata i najvažniji autor koji se u Jugoslaviji afirmirao nakon Drugoga svjetskog rata. Pripadao je kozmopolitskom krugu oko Mirka Kovača, Filipa Davida i Borislava Pekića. Od svih djela s područja bivše države, u prošireni „Zapadni kanon“ svjetske književnosti Harolda Blooma uvrštene su samo Andrićeva „Ćuprija“, pjesme Vaska Pope i Kišova „Grobnica“. Međunarodni uspjeh donio mu je samo probleme, pa se tako u polemičkoj knjizi „Čas anatomije“ obračunao s beogradskom nacionalističkom „čaršijom“ i mnogim drugim oblicima primitivizma. Baštineći na iskustvima Borgesa, Babelja, Schulza, Joycea, Krleže, Andrića i drugih velikana, Kiš je sazdao gotovo posve novu proznu formu, neku vrstu dokumentarne priče, osobito u antikomunističkoj „Grobnici za Borisa Davidoviča“. Stoga sam svoj nagrađeni esej nazvao „Grobnica za Brunu Jakuboviča“. Iako se u njemu bavim životom poljskog pisca Brune Jasieńskog, nastojao sam ostati na tragu onoga što Kiš naziva „borhesovski hibrid polupriča-poluesej“, s tim da sam oprobao pomalo obrnut postupak: poluesej-polupriču, to jest narativni esej. Kišova djela još od rane mladosti nepresušna su mi inspiracija. Bio je velemajstor; doživljavam ga kao pravo „književno čudo“ – izjavio je nagrađeni varaždinski književnik Denis Peričić.
www.vzaktualno.hr
