Je li teže fizičko ili psihičko nasilje? Je li ženama teže dok dobiju fizički udarac ili „udarac” od društva i institucija kada spoznaju da je muškarcu u ovom društvu dopušteno gotovo sve i da mu se ništa neće dogoditi?
Nažalost, koliko god se svi kunemo u ravnopravnost žena i muškaraca, situacija danas nije puno bolja nego prije pet, deset, petnaest i više godina. Žene se i dalje osjećaju usamljenima, nezaštićenima, a generalna poruka društva je ŠUTI I TRPI! Takvih priča u Hrvatskoj ima na stotine, tisuće..... događaju se, nažalost, svakog dana... svuda oko nas....u našem susjedstvu!!!
Donosimo jednu takvu priču koja bi trebala dati snagu i volju ženama da budu hrabre i da ne trpe nikakav oblik ni fizičkog ni psihičkog zlostavljanja.
Kako znamo što je ono pravo za nas? Ili, što nas nagna da tako mislimo? Stvar je zasigurno u mozgu. Uzmimo samo za primjer tragične događaje proteklih ljetnih mjeseci. Svima su bila puna usta nemajki i ne očeva, Hrvatska se zavijala u crno, a priznajmo - mozak nekad ne razlikuje naviku i pamćenje. Naglasak je dakako na prvom kurzivu.
Što sve ja moram? Što sam sve morala? Povijest je duga, borba još duža, a udarac nije sve što boli. Boli ono što nazivamo okolina. Njegov je moto prva rečenica ovih natipkanih slova „Tko mi što može, ja sam policajac!” Ono što je najgore – to je tako (neki to nazivaju problemom mozga). Što je još gore, policija ga štiti.
Što se to dogodi u jednom ljudskom biću da drugom biću konstantno pruža deveti krug pakla? Nije to jednodnevni izlet na kojeg odu Leptirić i Žabica, to je beskraj. Dođe mi da vičem od nemoći. Bojim se, brinem se, a u njegovoj sam glavi nerazumna, nekomunikativna i ljubomorna.
Razvedeni smo gotovo tri godine što sa sobom povlači prijave Centru za socijalnu skrb, začarani krug psihičkog maltretiranja, prazne razgovore, prijavljivanja policiji koja u ovim slučajevima, kako bi stala u obranu svog kolege, reagira u jako kratkom vremenu - teror umjesto odrastanja.
Poticala sam ga i predlagala mu mogućnosti sukladno Planu o roditeljskoj skrbi. I više od toga! Ništa se od toga nije dogodilo. Do sada. Shodno nepodmirenim obvezama, prvotno prema svojoj djeci, krši zakon sudskog rješenja o plaćanju uzdržavanja djece i to kao službena osoba koja bi valjda (?!) trebala provoditi zakone. Je li netko pao s kruške?
Otac traži da djeca žive kod njega, pa traži tjedan kod mene, tjedan kod njega! Otac koji svoje dijete nije vidio pola godine. Otac koji nije nazvao dijete pola godine odjednom želi da ono živi s njim. Na pitanje zašto, odgovor je „Zato što ja to tako sada želim.” Djeca su lopte pa ćemo se nabacivati s njima kako nam se prohtije. Otac koji ne izvršava svoje zakonske obveze uzdržavanja djece, otac koji je policajac, službena osoba i koji samouvjereno i ponosno viče „Ja sam policajac! Tko mi šta može!”
Sjedimo u sobi Centra. Tko je ta osoba što sjedi do mene? Koliko je mržnje u njoj? Tko je ta osoba koja djeci govori „Skinut ću odoru i zavrnuti mami vratom, ako samo još jednom kaže da moja Jasna nema prava na vas kao vaša majka! Kada ste kod mene, Jasna donosi odluke koje vas se tiču!” Jasna je također majka! Ali Jasna to nije! Jasna je svoju djecu odvezla tisućama kilometara dalje od sebe jer im je pružila bolji život, ali Jasna hoće biti majka djeci koja imaju vlastitu majku. Jasna je isto policajka. I Jasna ima isti moto „Tko mi šta može, ja sam policajka!” Djeca nisu htjela k njemu. Djeca su potvrdila prijetnje koje je izgovorio u više navrata. Prijavila sam ga. Centar je odradio svoje. Prijavljena je i Jasna! Dobili su upozorenje, ali to ne mijenja ništa.
Gdje je kraj ljudskom nepromišljanju i ljudskoj gluposti? Koliko je žena u istoj ili sličnoj situaciji ne samo od bivšeg muža policajca...? Što se mora dogoditi da prestane ova floskula? Tko mi šta može, ja sam policajac!? Koliko žena treba postati zabilješka u crnoj kronici i pretvoriti se u statistički broj? Koliko službene osobe štite svoje kolege? Na kraju, svi se pitaju kako je moguće, a bio je tako dobar i miran čovjek? Nikada ne bismo rekli da je to u stanju učiniti?
Ovo je samo jedna priča jedne žene, jedne majke koja se bori s bivšim mužem policajcem, sustavom, okolinom. Samo jedna u moru tisuću njih koje u ovom trenu prolaze iste ili slične stvari.
s.kalajdzija/vzaktualno.hr
