Ostavljanje keksa na tanjuru i čaše mlijeka neizostavan su trenutak Badnje večeri u svim holivudskim filmovima, no trend je prisutan diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Zanimljivo je što se o nastanku ovog običaja malo zna, a nekoliko teorija zapravo se u potpunosti razlikuje.
Prvi pisani trag o ovom običaju pojavljuje se u literaturi 1870. godine. Tijekom godina većina je naroda razvila svoje verzije postanka ovog običaja. Zanimljiva je teorija kako se običaj ostavljanja keksa i čaše mlijeka javio u 20-im ili 30-im godinama prošlog stoljeća u Americi. Teorija kaže kako su u vrijeme velike ekonomske oskudice roditelji željeli naučiti svoje mališane kako je važno dijeliti s drugima, ali i pokazivati zahvalnost za darove koje dobivaju u blagdansko doba. Druga teorija kaže kako su djeca u razdoblju finacijske krize keksima i mlijekom zapravo podmićivala Djeda Božićnjaka kako bi im ostavio što bolju igračku.
Drugi tvrde da originalan običaj potiče iz Nordijske mitologije. Mitološki lik, bog Odin imao je, prema legendi, konja s osam nogu kojeg je jahao s gavranima na svakom ramenu. Djeca su ostavljala hranu za konja, u nadi da će se bog Odin zaustaviti baš kod njih na putovanju u kojem ostavlja darove djeci. U ovu se teoriju i dalje vjeruje u Danskoj, Belgiji i Nizozemskoj – državama u kojima djeca vjeruju da božićne saonice vuku konji, a ne sobovi.
Prema teoriji koja se njeguje u Njemačkoj, božićna drvca ukrašavala su se božićnim keksima i jabukama. Kako su se tijekom godina mijenjali ukrasi, keksi su završili ili ispod božićnog drvca ili na stolu pored njega.
Koja je teorija točna, manje je bitno. Bitno je da probudite blagdanski duh u sebi, a svoje najmlađe naviknete na lijepe i ugodne doživljaje iz djetinjstva koje će vrlo rado pamtiti cijelog života.
www.vzaktualno.hr/zadovoljna.hr
Zašto se i kome na Badnjak ostavljaju keksi i mlijeko?
