Uzbuđenje je na vrhuncu jer noćas će nam doći Sveti Nikola s darovima, stoga neka mališani sami lijepo očiste svoje čizmice, a vi odrasli možete im ispričati zašto Nikola ostavlja darove baš u čizmicama, kako je skromni biskup postao najdraži dječji svetac i još neke stvari iz njegovog života.
Tu smo da vas na njih podsjetimo pa krenimo!
Sveti Nikola rođen je u Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji, u 3. stoljeću. Roditelji su mu bili bogati, ali dugo nisu mogli imati djece. Nakon što su molili Boga za potomstvo, dobili su sina kojemu su dali ime Nikola, po stricu biskupu iz Mire, piše Večernji list.
Rano je ostao bez roditelja, ali iako je naslijedio njihovo bogatstvo, živio je skromno i jednostavno. Cijeli se život borio protiv nepravde te je u svakom čovjeku nastojao vidjeti bližnjega. Umro je 6. prosinca 327. godine, iscrpljen pokorom i dobrim djelima. Njegov je sarkofag i danas u Miri, premda se relikvije nalaze u Bariju.
Zaštitnik djece, pomoraca i siromaha
Spomendan Svetog Nikole slavi se 6. prosinca. Djeca mu se posebno raduju jer im, prema tradiciji, u oči svojeg blagdana donosi darove koje ostavlja u očišćenim čizmicama na prozoru.
Dobra djeca dobivaju slatkiše i darove, dok njegov „pratitelj” Krampus ostavlja šibe onima koji nisu uvijek bili poslušni.
Nikola je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, studenata, siromaha, farmaceuta, pekara, ribara, trgovaca, putnika, zatvorenika, ali i Sicilije, pariškog sveučilišta te mnogih gradova diljem svijeta.
Zašto se darovi ostavljaju u čizmicama i čarapama?
Običaj darivanja potječe iz priče o ocu koji je izgubio bogatstvo i carsku službu te je, očajan, namjeravao prodati čast svojih triju kćeri. One su molile za spas, a Nikola im je kriomice pomagao. U noći je ubacivao vrećice zlatnika kroz prozor ili dimnjak, a jedan je dar pao ravno u čarapu koja se sušila na ognjištu.
Kad su mještani saznali za njegovu dobrotu, priča se proširila po Europi i svijetu i tako su nastale današnje čizmice i čarape koje čekaju Nikolu. U Engleskoj ga zovu Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, a u Poljskoj Mikula.
Nikolina jednostavna radost darivanja
Prema jednoj lijepoj predaji, Nikola je živio u šumi pokraj sela u kojem je bilo i bogatih i siromašnih obitelji. Djeca su imala roditelje koji ih vole, ali malo igračaka i tek jedan par čizmica. Zato su ih na njegov imendan posebno čistila i stavljala na prozor. Nikola bi prolazio i ostavljao im drvene igračke koje je sam izradio, donosi Večernji list.
S godinama je postajao sve stariji, pa više nije mogao obilaziti selo. Kako djeca ne bi bila tužna zbog praznih čizmica, mame su same počele stavljati ono malo što su imale - jabuke, orahe, bombone. Djeci je to bilo dovoljno da se probude sretna, jer je radost bila u pažnji, a ne u vrijednosti dara.
foto: arhiva
vzaktualno.hr/vecernji.hr
