Pješačka zona
Pješačka zona je uređena prometna površina koja je prvenstveno namijenjena za kretanje pješaka i u kojoj nije dozvoljeno kretanje motornih vozila osim onih s posebnom dozvolom.
Zona smirenog prometa
Zona smirenog prometa je područje u naselju obilježeno propisanim prometnim znakom, u kojem se vozila ne smiju kretati brzinom većom od brzine hoda pješaka i u kojem je dječja igra svugdje dopuštena. Obilježava se propisanim prometnim znakom kao i završetak iste. Mjera je predstavljena 1980. u Njemačkoj, a često se opisuje kao „živa ulica“ u kojoj apsolutnu prednost imaju pješaci, a motorna vozila tek mogu s velikim oprezom proći kroz nju.
Zona 30
Zona 30 odnosi se na gradsku zonu u kojoj je ograničena brzina vožnje na 30 km/h. Takvo ograničenje je postavljeno zbog rezultata studija koje pokazuju da pješaci imaju 90 % šanse preživljavanja prometne nesreće ako se vozilo kretalo 30 km/h ili manje. Kod brzine od 45 km/h šanse za preživljavanje padaju na 50 %. Vjerojatnost pogibelji pješaka povećava se 8 puta kod brzine vozila od 50 km/h u odnosu na 30 km/h.
U veljači 2020. Održana je Globalna ministarska konferencija o sigurnosti prometa kojoj je domaćin Svjetska zdravstvena organizacija. Stockholmska deklaracija je zaključni dokument te konferencije na kojoj su se okupili ministri i prometni stručnjaci iz 130 zemalja svijeta.
Između 18 zaključaka, ističe se potreba za uvođenjem ograničenja brzine na 30 km/h u svim gradskim zonama gdje se miješa promet motornih vozila s ranjivim sudionicima prometa - pješacima i biciklistima. Cilj Deklaracije je smanjiti broj žrtava prometa za 50 % do 2030. godine na putu prema „Viziji 0“ – 0 žrtava i teških ozljeda u prometu do 2050. godine te podržati održivu mobilnost.
Prema zaključku Deklaracije broj 11 zone 30 se ne uvode samo tamo gdje postoje jaki dokazi da veća brzina od te nije opasna. Što znači da su takve zone potrebne u svim urbanim sredinama gdje ljudi žive, rade, kupuju ili se djeca igraju. Za efikasno smanjenje brzine na 30 km/h nije dovoljno postaviti znak nego bi bile potrebne fizičke mjere poput sužavanja kolnika, povišenih pješačkih prijelaza ili križanja kao i pojačanje represivnih mjera.
Europska komisija pozdravila je Stockholmsku deklaraciju kao niz mjera koje će osigurati smanjenje broja žrtava, ali i imati blagotvoran učinak na kvalitetu zraka i klimatske promjene.
Neki gradovi pokazuju još veću spremnost za promjene poput Londona koji bi 2021. trebao uvesti zonu 24 u poslovnom središtu kako bi smanjili broj automobila za 25 % do 2030. godine odnosno 50 % do 2044. godine. U poslovno središte svakodnevno na posao dolazi oko 300.000 ljudi, a gradski oci ističu da je odlično povezano metroom, autobusnim linijama i biciklističkim stazama. U mnogim europskim gradovima trenutno traju rasprave oko uvođenja ograničenja brzine na 30 km/h na svim gradskim ulicama. U Dublinu je to već provedeno. U Španjolskoj i Nizozemskoj parlamenti su izglasali da najveća dopuštena brzina u naseljenim područjima bude 30 km/h.
Ograničenje brzine na gradskim ulicama nije jednostrana mjera već su potrebne i druge mjere poput razvoja javnog prijevoza, prilagodbe infrastrukture kao i podizanje svijesti građana te edukacija. Nadajmo se da ćemo do 2030. i na hrvatskim ulicama vidjeti više zona 30, zona smirenog prometa i pješačkih zona.
Sadržaj je preuzet sa www.zakoci.eu, web stranice koja prati projekt Take a brake! (zakOČI). Cilj projekta je okupiti sve sudionike u prometu, donositelje odluka, stručnjake, studente, policiju, roditelje, odgojitelje, širu zajednicu i – djecu, kako bi zajedno promišljali i razvijali sigurna prometna rješenja.
Ovaj prilog omogućuje Odjel logistike i održive mobilnosti Sveučilišta Sjever (https://www.unin.hr/tehnicka-i-gospodarska-logistika-kc/opce-informacije/).
vzaktualno.hr
