Mario Celinić, član Kluba podvodnih aktivnosti Zaron, sa sjedištem u Krapinskim Toplicama, 1. travnja ove godine kreće u pokušaj osvajanja Mount Everesta – „krova svijeta“, a uspije li mu doći do vrha Mount Everesta, bit će šesti Hrvat u povijesti koji se popeo na Everest. Obzirom na taj veliki i povijesni događaj, župan Krapinsko-zagorske županije, Željko Kolar danas je upriličio taj događaj održavši prijem za Celinića u Poslovno-tehnološkom inkubatoru u Krapini.
Kolar je tom prilikom istaknuo:
– Mario će praktički biti drugi Hrvat koji će se popeti na vrh svijeta. Zagorje bajka na dlanu, uz bajkovitog Zagorca, naći će se na vrhu svijeta. To je jedna fantastična stvar jednog fantastičnog čovjeka s jednom holivudskom pričom i holivudskom karijerom. Bilo mi je zadovoljstvo da sam mogao danas sa Mariem popričati, da mu poželim sretan put i bez njegove namjere radi strašnu promociju Zagorja. Razgovarajući s njim, čovjek je koji voli Zagorje, izuzetno je uspješan poslovan čovjek i član ronilačkog kluba Zaron.
– Mi smo ga ispratili s jednim skromnim poklonom, jednom ogromnom željom da dobijemo fotografiju s vrha svijeta, s Mariem, sa željom da naša zastava KZŽ, naša zagorska bajka ostane gore na vrhu svijeta – rekao je Kolar i poželio sretan put Mariu.
Celinić je istaknuo kako nije mala stvar popesti na vrh svijeta i spomenuo projekt na kojem radi sa svojim bratićem i predsjednikom kluba Zaron “Iz dubine u visinu”:– Zaronili smo na 40m dubine, ustvari ta ekspedicija na vrh svijeta je krenula iz 40m dubine pa ćemo penjati na vrh svijeta tako da će biti malo veća razlika u amplitudi na koju ću ja popesti.
Celinić se do sada uspeo, u veljači 2018. godine na Kilimandžaro (5 895 m), najviši afrički vrh, u lipnju 2018. godine bio je na Mont Blancu (4810 m, najviši vrh Europe), u srpnju 2018. godine na Elbrusu (5642 m, najviši vrh na europskom kontinentu), a u veljači 2019. godine se popeo na Aconcaguu (6 960 m), najviši vrh Anda i najvišu točku Južne Amerike. U prosincu 2019. godine stajao je na Mt. Vinsonu (4 892 m), najvišem vrhu Antarktike, pa je time, osim Stipe Božića, jedini Hrvat koji se popeo na Vinson. Iako se, kaže, on ne može mjeriti s njegovim uspjesima budući da se on 2 puta penjao na Mt. Everest.
– Želim potaknuti ljude da se počnu baviti sportom i da krenu nekim svojim oduškom kako bih ja to nazvao od problema, briga. Jednako je zadovoljstvo biti i na brdu i u dubini – rekao je Celinić i objasnio:
– Pripreme za Everest traju cijeli život jer to jedan izniman podhvat, najviši vrh svijeta. Tu se čovjek mentalno priprema i što god proživi u životu svome do trenutka kada odluči penjati, ja mislim da je to sve jedna priprema. Fizičke pripreme inače traju meni kraće otprilike nekakvih 2-3 mjeseca iznimno svaki dan treniram. Psihički sam kao što sam i rekao za to pripremam već dulje vrijeme, ali za samu planinu ne postoje nikakve pripreme, to odlučuje sama planina da li će meni dopustiti uspon na vrh ili neće. Meni je iznimna čast da mi je omogućeno da uopće krenem prema vrhu.
– Postoje sada u Nepalu neke procedure zbog pandemije, nešto malo karantene u samom Kathmaduu, kad dođem u Nepal, ali i dalje sve skoro pa isto kao i prije osim što ćemo biti malo izoliraniji jedni od drugih tamo u baznom kampu i kasnije kod penjanja. Spavat ćemo sami u šatorima, inače spava po dvoje, ali drugo je sve isto – rekao je Celinić.
Period uspona na sam vrh traži otprilike mjesec i pol dana aklimatizacije, priprema, pripremanje staza i isprobavanje staza. Celinić iz Zagreba kreće 01. travnja, a o datumu početka prema vrhu odlučuje, kaže sama planina. Okviran datum je oko 10. svibnja.
Prije Celinića na Everest su se uspješno popeli Stipe Božić i četiri članice ženske alpinističke ekspedicije – sestre Darije i Iris Bostjačić, Ena Vrbek i Milena Šijan.
U manje od dvije godine Mario se popeo na najviše vrhove četiri kontinenta. Želja mu je popeti sedam vrhova sedam kontinenata – u alpinističkom svijetu to se zove seven summits.
Celinić se sportom bavi više od dvadeset godina, ljubitelj je motora. Desetak je godina trenirao MMA i natjecao se pet godina u borilačkim sportovima.
– Krenuo sam lagano s boksom, a završio na ultimate fight-u. Uživao sam u tome jer sam puno učio, učenje mi je bilo veliko veselje. Svladati novu borilačku vještinu za mene je bio veći uspjeh negoli pobjeda na natjecanju. Tako je i s penjanjem, ako se ne uspem do vrha ne smatram da nisam uspio – kaže Mario.
mčaržavec/vzaktualno.hr
