Pedeset godina od nastanka slika Miljenka StanÄića “RuÅ¡evni interijer” iz 1959. godine vraćena je u Varaždin. S ostalima Äini postav izložbe otvorene ove subote u galeriji i na trgu koji nose umjetnikovo ime, povodom 35. godiÅ¡njice smrti istaknutog varaždinskog i hrvatskog slikara kojemu je posljednje poÄivaliÅ¡te varaždinsko groblje. Izložba je izazvala izuzetan interes Varaždinaca.Sa svakom slikom koja se vraća u grad i popunjava fundus, slikovito se na otvorenju izložbe izrazio akademski slikar mr.
Ivan Mesek, u Varaždin se vraća i Miljenko StanÄić. Pridonesli su tome, kako je istaknuo, Gradski muzej, Grad Varaždin, ali i varaždinski kolekcionari, osobito
Davor Vugrinec i Ninoslav Horvat.
– Miljenko StanÄić je joÅ¡ uvijek ostao kontraverza u likovnoj umjetnosti. On je bio hvaljen do panegirika od pristalica jednog klasiÄnom pristupa slikarstvu, tradicionalistima, onom jednom krugu koji voli metier, koji voli dodir s platnom, tehniku i majstorstvo, u Äemu je StanÄić sigurno bio jedan od većih genijalaca na ovim podruÄjima.
No, ta lakoća savladavanja materije nekad je i prokletstvo. Nekad ruka ode brže i od glave i od misli, pa je zbog toga bilo kontraverzi oko ciklusa koji su nastajali serijski, možda malo manje kvalitetni, ali se uvijek iznova pojavljivao StanÄić sa svojim vraćanjem i prekapanjem u najdublje iskonske dubine postojanja, svojeg sjećanja na djetinjstvo – rekao je o umjetniku
Mesek.
Sliku “RuÅ¡evni interijer” iz Bruxelessa, kamo je prodana po nastanku, u Varaždin je dopremio kolekcionar i poduzetnik Ninoslav Horvat. Danas on posjeduje najveću zbirku StanÄićevih umjetniÄkih djela u ovom kraju. Ova njegova ljubav u prikupljanju StanÄićevih djela traje skoro tri desetljeća, a kako je uopće do toga doÅ¡lo.
– Potaknulo me okruženje u kojem sam živio. Otac mi je bio slikar (pok. Fabijan Horvat, op. p.), a Äesto sam se družio, Äinim to i danas, s akademskim kiparom Vladimirom GaÅ¡parićem – Gapom. Ti naÅ¡i razgovori stvorili su u meni želju da poÄnem skupljati slike. U poÄetku slike razliÄitith hrvatskih autora, a onda sam se usmjerio na StanÄića. On me se dojmio kao Äovjek i neÅ¡to se prelomilo u meni i rekao sam si da mi je to umjetnik po mjeri. I poÄeo sam skupljati njegove slike – rekao je
Horvat.
U Zbirci StanÄić, koja je smjeÅ¡tena u galeriji Äiji je vlasnik, dobar dio postava je iz njegove kolekcije. RazliÄiti su putovi kojima se dolazi do slika.
– Imam radove od 1957. pa do 1972., takoreći njegovih posljednjih radova. Osim ulja imam i 12 crteža i neÅ¡to serigrafija. Galeristi su Äuli da skupljam StanÄićeve slike i onda mi jave kad se neka pojavi u prodaji. Nekad su slike bile jeftinije, a dosta ih je dolazilo iz Beograda. Trgovci sa slikama su razmjenjivali slike, a do jednog većeg broja sam doÅ¡ao i sam. Za ovu posljednju sam saznao da se nalazi u Bruxelessu, ponuÄ‘ena mi je, svidjela mi se odmah i nisam uopće razmiÅ¡ljao.
U posljednje vrijeme malo sam stao s kupovinom, jer su cijene izuzetno narasle, puno je prekupaca u nizu i ta je nadogradnja cijena prevrÅ¡ila svaku mjeru. Zato me viÅ¡e ne interesiraju takvi kontakti. Želim kontaktirati s ljudima koji su vlasnici slika – osvrće se na tržiÅ¡te umjetnina Horvat.
I poznati varaždinski nogometaš
Davor Vugrinec postao je pasionirani skupljaÄ umjetniÄkih slika. No, on nije iÅ¡ao u Å¡irinu kod StanÄićevih slika, već se prema Horvatovim rijeÄima orijentirao viÅ¡e na Ivana Režeka i druge autore. I na ovoj izložbi su izložene dvije njegove slike.
– I on mi je pomogao kod nekoliko slika, jer ima dobre kontakte i direktno je povezan s galeristima. Ja nisam toliko, okupiran sam svojim poslom – zakljuÄuje Horvat.
Nenad OpaÄić, akademski slikar i aktualni predsjednik Hrvatskog druÅ¡tva likovnih umjetnika Varaždin, posebno je vezan uz Miljenka StanÄića. Bio je sudent na Likovnoj akademiji u Zagrebu, ali mu StanÄić nije bio profesor. No, slikara poznaje od djeÄaÄkih dana kad je dolazio u njihov stan. Njegov otac Ljubo bio je fotograf, objavljivao je fotografije u Varaždinskim vijstima i, kako kaže, Äovjek od formata, pa su doma dolazili brojni poznati slikari. Tako je dolazio i StanÄić.
– Nije bilo pedlja zida u sobi koji nisu pokrivale moje slike, tada dvanaestgodiÅ¡njaka. StanÄiću je za oko zapela jedna lokomotiva i sjećam se, rekao mi je: To ti je dobar komad. U Zagrebu sam ga posjetio u stanu u AmruÅ¡evoj, sretali smo se na Akademiji, pa kod primarijusa Živokovića. Nije mi bio profesor, ali je dolazio pogledati kako radim i neobiÄno me podržavao. Jednom je doÅ¡ao u moju klasu i kad su svi otiÅ¡li ostao sa mnom u razgovoru sat vremena. Osjetio sam tada koja to bila erudicija, koja snaga, ne samo slikarska već i verbalna – prisjeća se
Nenad OpaÄić.
Sve je viÅ¡e djela varaždinskog umjetnika vraćeno u rodni mu grad. Za sada su ona smjeÅ¡tena u Gradskoj vijećnici, u Galeriji starih i novih majstora, te u Zbirki StanÄić Galerijskog centra. Njegov ravnatelj Ivan Mesek je rekao kako u ovom prostoru već 6 godina izlažu StanÄićeva djela. Povodom ove izložbe, kroz razgovor s obitelji, koji su izložbu pogledali dan prije otvorenja, podsjetili su na odluku Grada iz 1976. da se napravi galerija StanÄić. Jer, kad se ova galerija otvarala, podsjeća Mesek, prihvaćena je kao privremeno rjeÅ¡enje, ali da djela Miljenka StanÄića zaslužuju jedan trajni dom.
Izložba ostaje otvorena do
2. srpnja.Aktualno.hr/Nedjeljko KrÄar