Dva su sata iza ponoći. Spavanje je veÄeras luksuz kojeg si ne mogu priuÅ¡titi. Kosa preko ramena, tridesetak kilograma previÅ¡e i brada koje bi se i Bud Spencer postidio joÅ¡ me viÅ¡e drže budnim u ovoj suviÅ¡e toploj noći. PodnoÅ¡ljive proljetne kiÅ¡e naglo je zamijenilo varljivo lipanjsko sunce koje proteklih dana puca iz sveg arsenala. Poremećena umjereno-kontinentalna klima sve me viÅ¡e podsjeća na tropsku.I tad pomislim na Ruskinje…Pamtite li sverastući trend noÅ¡enja bundi i Å¡alova od krzna iz ranih devedesetih?
Obožavao sam lisiÄje Å¡alove omotane oko vrata zmajski dobrih žena. Vrlo napaljujuće, Äak i za klinca poput mene. Dostupnija cijena te poneki lažnjaci rezultirali su sve masovnijom prodajom i potražnjom biranih animalnih ogrtaÄa. Krzno viÅ¡e nije bilo rezervirano samo za jet set. I dobrostojeće seoske dame ponosno bi Å¡etale odjevene u krzno, umiljavajući se svom muÅ¡kom sponzoru, a isti bi, uz decentan smijeÅ¡ak, gordo nametnuo svoju bestijalno atraktivnu bolju polovicu u prvi plan.
No, kako to obiÄno biva, odreÄ‘eni pojedinci se ne žele složiti sa većinom pa svim silama pokuÅ¡avaju sabotirati aktualne trendove na sceni.
ÄŒesto je to manjinska skupina ljudi, jebivjetri sa Å¡arenim pogledom na svijet, likovi opterećeni suludim idejama pa voÄ‘eni tim istim pokuÅ¡avaju promijeniti nepromjenljivo. Vode razne kampanje, potpisuju peticije, skidaju poznate liÄnosti, a sve pod motom „NE krznu“.
„Ako nikad ne bi nosili svog psa, molimo da nikad ne nosite krzno“. Naravno da nikad ne bih nosio svog psa. Moj pas je obiÄno seosko džukelo i ne pada mi na pamet da svoju dragu obuÄem u jeftino krzno. Ako se već nosi, neka se nosi fensi. A Charlize Theron baca Mona Lisin smijeÅ¡ak te grli finu pasminu kao da joj život ovisi o toj vreći buha. Volim pse. MaÄke obožavam. Ne namjeravam ih derati, ne daj Bože jesti, ali ja priÄam o lisiÄjem krznu. To su beÅ¡tije koje u najboljem sluÄaju neće poÄiniti genocid nad VaÅ¡im pernatim i krznenim prijateljima nego će tek zavrnuti vratom ponekoj kokoÅ¡ci.
I tko je bad animal u toj priÄi, dragi moji fanovi krzna? Dakako, lisica.
No, okaÄite lisicu za vrat celebrityja i za nekoliko minuta će razjareni borci za životinjska prava podići ustanak i opkoliti tu beskrupuloznu liÄnost koja je poÄinila straÅ¡nu sodomiju nad jadnom životinjom.
Reći ću Vam neÅ¡to vezano uz gorljive protivnike noÅ¡enja krzna: skupimo li ih na jednom vrlo hladnom mjestu, recimo, prosvjed u istoÄnosibirskom gradu Ojmjakon, koji je ujedno i najhladniji naseljeni grad na Zemlji, neće proći ni minuta, a već će nuditi duÅ¡u u zamjenu za ogrtaÄ od polarnog medvjeda.
I tad pomislim na Ruskinje…
Znate, njima je hladno. Ruska zima nije djeÄja igra. Pitate se, otkuda odjednom tolika briga, empatija prema promrzlim djevojkama Äija je jedina nada da zima neće biti duga i hladna?
Nekako im dugujem. ZaÅ¡to? Vole me. Eto zaÅ¡to. O Äemu priÄam? ProÅ¡le sam subote svirao u krcatom klubu. UÅ¡la je, tako prokleto dobra. PlavuÅ¡a s pedigreom. NajjaÄa riba u klubu. Već je s vratiju mijeÅ¡ala bokovima uz ritam glazbe. Sa ÄetverogodiÅ¡njim iskustvom u puÅ¡tanju facijalnog krzna (Äitaj: brade) bez ikakve namjere da se obrijem i prekrupnom vanjÅ¡tinom, jedan sam od onih DJ-eva koji nije najomiljeniji meÄ‘u ženskom Äeljadi. Dodamo li tome pretjerano ljetno znojenje koje rezultira mokrom, slijepljenom odjećom, zaista se sužava krug žena Äije bih kriterije zadovoljio. Dogodilo se neÅ¡to potpuno neoÄekivano. Moja Ruskinja anÄ‘eoskog lica i izvanrednih oblina doleprÅ¡ala je do mene i zapoÄela svoj kobni ples. Svijala se uz mene poput zmije gledajući me svojim dubokim oÄima i fokusirajući svaki muÅ¡ki pogled. Masovna hipnoza. Mogao sam namirisati njezin dah i osjetiti svilenkastu kožu od te fatalne blizine. Navela me da razmiÅ¡ljam o neizrecivim stvarima koje bih joj radio. Meka, podatna i umiljata s vanserijski dobrim performansama. Nestala je uz osmijeh. U tom trenutku pristao bih na sve. Pa i da me oderu i stave oko njenog vrata kao Å¡al. Jer, ako sam u neÄemu dobar, onda je to grijanje u zimskim mjesecima.
BivÅ¡a draga, nećeÅ¡ joÅ¡ dugo u „zastaru“. Vuk dlaku mijenja, ali ćud ne. A ja ću uvijek moći voljeti ženu koja je jednom davno beskompromisno voljela.
Kolumna by McCromadda