Popularnost nogometaÅ¡a, ali i dugih sportaÅ¡a motivirat će tisuće djevojÄica i djeÄaka da se bave sportom, da se bave nogometom. Moraju imati sportske idole. Zbog radosti igre i života. Dok se zanimaju ili bave sportom naÅ¡a djeca se ne okreću drogi, alkoholu, ulici. Imaju svrhu u životu i trebamo ih u tome podržati.Nogometni klub Varaždin Å¡aptom pade. Ovom parafrazom možemo oznaÄiti i stanje grada nakon vladavine dosadaÅ¡nje vlasti. Nezaposlenost, gospodarsko nazadovanje, osobni interesi zatvorili su mogućnosti. Nedavno je tiho otiÅ¡ao Mundus. StogodiÅ¡nja tradicija nije bila sveta onima koji su ga vodili. Ipak, znakovito, ostalo je ogromno zemljiÅ¡te na kojem se nalazi. Svojevremeno je pao i trgovaÄki ponos VAMA. Nitko nije prozivao krivce. Varteks proživljava teÅ¡ke dane.
Å to znaÄi onda jedan NK Varaždin ili prije NK Varteks. ZvuÄi pomalo nerazumno, ali jednako toliko kao spomenute tvrtke, možda s većim posljedicama. Brend bez kojeg će grad Varaždin ispasti u medijsku drugu ligu. NK Varaždin je za grad kao Coca Cola za svijet. Može li ona pasti? Može, ali neće, ili gotovo ne može, jer previÅ¡e znaÄi. A nogometni klub je zbog viÅ¡egodiÅ¡njeg gradskog nemara i interesa ipak pao, Äak u Å¡esti rang natjecanja. Nadamo se privremeno, ako uspije dokazivanje krÅ¡enje prava prema klubu.
MeÄ‘utim ima jedna stvar koju uporno ne priznajemo. To je da su nogometaÅ¡i NK Varaždina takoÄ‘er zaposlenici. Bilo da su prijavljeni kao obrtnici ili samostalna profesija. Mjesecima i godinu nemaju primanja, nitko nije plaćao njihove raÄune koje su ispostavili za svoje usluge prema ugovorima koje je netko potpisao. JoÅ¡ moraju platiti porez za neÅ¡to Å¡to nisu već dugo vidjeli. A mnogi od njih imaju i obitelji, djecu.
I oni su se, kao inženjeri, kao pravnici, vodoinstalateri, elektriÄari ili administartivni referenti, pripremali za taj posao. Sad su ostali bez tog posla. Nisu oni izmislili profesionalni nogomet, već država. Kao i sva ona „normalna“ zaposlenja za koja ne treba previÅ¡e talenta i znanja, već malo viÅ¡e pažnje, truda ili tek dobru vezu. Na nogometaÅ¡e nitko ne gleda kao na zaposlenike, već kao neki povlaÅ¡teni soj. Kao netko tko zgrÄe lovu. Je li baÅ¡ tako?
Kad ih gledamo kroz drukÄije svijetlo vidimo da su sa svojim talentom trenirali i igrali nogomet od malih nogu. One najbolje, najtalentiranije, život je vodio u profesionalne vode. Gotovo svakodnevni treninzi, po suncu, kiÅ¡i, snijegu. Uz istovremeno pohaÄ‘anje Å¡kole. S profesionalnim ugovorom doÅ¡le su i karantene, propuÅ¡teni mladenaÄki vikendi, diskoteke, kafići, sastanci s djevojkama, prijateljima, koje si „normalne“ profesije mogu priuÅ¡titi. Izolirani, okrenuti sami sebi, postali su predmet divljenja, onih koji vole nogomet i sport, ali i predmet mržnje, onih kojima sport nije drag.
NogometaÅ¡i zaraÄ‘uju velike novce, žive lagodno. NajÄešći su to zavidni komentari. Takvi ne žele priznati talent, a zanemaruju jednu važnu stvar. Jedni nogometaÅ¡i zaraÄ‘uju puno, drugi malo za nogometne pojmove i za nazovi profesionalizam. Ali tako je i kod pjevaÄa, kod glumaca, kod informatiÄara, kod glazbenika, književnika. Zar glumac Tom Cruise ne zaraÄ‘uje desetke milijun dolara godiÅ¡nje. A njegove filmove rado gledamo. Inženjer u NASA-i viÅ¡estruko viÅ¡e zaraÄ‘uje od inženjera u naÅ¡im brodogradiliÅ¡tima. Isto je i u drugim sportovima, koÅ¡arci, rukometu, vaterpolu, Äak i u kraljici sportova atletici. Ne zaraÄ‘uju svi sportaÅ¡i isto. Jednom rijeÄju, nisu nogometaÅ¡i NK Varaždina zaslužili biti predmetom zluradosti kod onih koji ne priznaju talent, njihov kratki radni vijek kroz koji ne mogu zaslužiti mirovinu.
Slijedeći razlog netrpeljivosti prema nogometaÅ¡ima je troÅ¡enje tuÄ‘ih (naÅ¡ih) novaca u klubovima. Nisu to tuÄ‘i novci, niti je to jednostavno troÅ¡enje. Popularnost nogometaÅ¡a, ali i dugih sportaÅ¡a motivirat će tisuće djevojÄica i djeÄaka da se bave sportom, da se bave nogometom. Moraju imati sportske idole. Zbog radosti igre i života. Dok se zanimaju ili bave sportom naÅ¡a djeca se ne okreću drogi, alkoholu, ulici. Imaju svrhu u životu i trebamo ih u tome podržati. Jedino popularnost natjecanja okuplja mlade u sportu. Zar bi im idoli trebali biti naÅ¡i, Äesto upitni, a medijski eksploatirani celebrity. Svaka Äast onim pravima u svim djelatnostima života.
Vidimo da su sponzori okrenuli leÄ‘a nogometnom, sada već bivÅ¡em prvoligaÅ¡u. Netko likuje zbog toga. Moramo skrenuti pažnju da u cijelom svijetu sponzori financiraju sport i nogomet, globalno njegovu najpopularniju granu. Zar su ti sponzori „glupi“ ili zavedeni, pa ne znaju Å¡to rade? Nisu, osim Å¡to su vjerojatno porezno bolje stimulirani od svoje države. S druge strane sponzoriranje je njihovo vraćanje dijela duga gradu, regiji ili državi koji su im omogućili da ostvaruju profite. To su dužni uÄiniti i radi svih zaposlenih i potroÅ¡aÄa koji omogućuju dobit i punjenje raznih proraÄuna.
Varaždin je nažalost u posljednje vrijeme poznat po aferama i privatnim interesima. Donedavno je istican kao prvi i najbolji, galamilo se na sva usta kako je to grad u kojem je najpoželjnije živjeti. Naravno, Äinilo se to onima koji su iz daljine Äitali samohvalu, a pokazalo se da je to samo prevelika reklama. U tiÅ¡ini je grad sustavno zaostajao. ViÅ¡e ne govorimo niti da je grad tekstila, grad namjeÅ¡taja, a niti grad s najviÅ¡e prvoligaÅ¡a po glavi stanovnika. Sad je prvi po aferama, prvi Äiji je prvoligaÅ¡ izbaÄen iz lige. Uskoro može biti grad u kojem se zapoÅ¡ljava jedino u javnim službama. Nadamo se da toga neće biti.
Zato priznajmo sve koji profesionalno rade da su zaposlenici. I nogometaši, koje državni zakon prisiljava da plate porez na zarade koje nisu vidjeli mjesecima. U suživotu možemo mnogo toga postići.
Aktualno.hr/Nedjeljko KrÄar
