“Vincek Nežu pili kaj se cvili!” puÄka je izreka zabilježena u mjestu Madžarevu kod Novog Marofa, a nastala je pojavom obilnih snježnih oborina, hladnoće i smrzavice sredinom sijeÄnja uz blagdane Sv. Vinka i Sv. Agneze (Neže) u daljoj proÅ¡losti. Ovih snježnih dana stara puÄka izreka ponovno dobiva na svojoj vjerodostojnosti. Zimu svojih predaka možemo doživjeti u Etno parku Gradišće gdje je visok snijeg zameo tradicijske drvene kuće i njihove okućnice.
U snježnim nanosima gotovo je nestala najmanja tradicijska kuća parka – Magdina hiža. Hiža nosi naziv po imenu svoje posljednje vlasnice Magdalene Vragović koja je u njoj bila trajno
nastanjena gotovo do svoje smrti. Magdalena Vragović rođena je 1901. godine od majke Jane
i oca Mije Turkovića. Oko 1925. godine Magdalena se udala za Franju Vragovića, samoukog
cimermana, koji je i graditelj Magdine hiže. Magdalena Vragović preminula je 1974. godine.
BraÄni par Vragović mnogo je zajedniÄkih godina života proveo u kući Franjinog oca Tome
i pomajke Terezije na obiteljskom posjedu u blizini ruševina kaštela Grebengrada gdje je
Franjo odrastao uz tri sestre Francisku, Ceciliju i Doroteju. Magdalena i Franjo imali su
šestero djece, sinove Vida i Tomu te kćeri Mariju, Anu, Katarinu i Zoru koja je umrla kao
trogodiÅ¡nja djevojÄica.
Kao stariji ljudi nakon odlaska djece, sredinom 20. st., odluÄuju napustiti predio Grebengrada
i spusti se bliže “civilizaciji” i župnoj crkvi Sv. Vida i Sv. Jurja u Madžarevu. Kupuju dio
pašnjaka u predjelu Madžareva zvanom Gradišće i sami svojim rukama podižu malenu hižicu
za Äiju izradu koriste iskljuÄivo pruće, glinu i slamu tj. hižu grade starom tehnikom gradnje
kuća poznatom pod nazivom pleter. Hiža ima dvije prostorije: glavnu kućnu prostoriju gdje
se boravilo i pripremalo hranu – kunju i komoru koja je služila kao spavaonica i spremiÅ¡te
te tavanski dio, parmu, koji je služio za smještaj sijena. Uz hižu su podigli i gospodarski
objekt graÄ‘en istom tehnikom. Objekt je sruÅ¡en, a njegova posebnost se oÄitovala u tome
što su sve gospodarske građevine(staja, kokošinjac, svinjac i ostava) bile objedinjene pod
jednim krovom i meÄ‘usobno povezane unutraÅ¡njim predvorjem – ganjkom. Rekonstrukcija
gospodarskog objekta revitalizirala bi okućnicu u cijelosti prema izgledu okućnica s poÄetka
19. stoljeća.
NaÄinom gradnje, materijalom i glavnim konstrukcijskim elementima Magdina hiža
predstavlja graditeljsko umijeće samoukih graditelja novomarofskog kraja i arhaiÄnost
gradnje te posjeduje ambijentalnu vrijednost.Danas je u Magdinoj hiži smještena dio Etnografske zbirke s ciljem prezentacije narodnog
života i obiÄaja novomarofskog kraja djeci predÅ¡kolske i Å¡kolske dobi, planinarima i turistima
kroz kreativne radionice izrade tradicijskih ukrasa, tekstilnih predmeta i igraÄaka te kroz
prigodne tematske izložbe, predavanja i manifestacije koje se održavaju na podruÄju Etno
parka Gradišće.