Da ne bi bilo nikakve zabune, ova su se tri kandidata izdvojila u tri istraživanja koja su provedena za tri različite političke stranke, te su i pod povećalom javnosti više nego ostali kandidati. Pa, idemo redom.

Goran HabuÅ¡, sadaÅ¡nji gradonačelnik iz krnjeg mandata i zajednički kandidat koalicije stranaka HNS-SDP-HSU-HSLS, sin nekadaÅ¡njeg visokog funkcionera varaždinskog SKH nije krenuo stopama svoga oca već je svoj politički put započeo u HNS-u s početkom dvijetisućitih. I, za domaće prilike, vozi prilično “dosadno” – cijelo je vrijeme samo u jednoj stranci, odnosno u HNS-u. Njegov skok u viÅ¡u političku brzinu bio je prilično iznenadan kad pred proÅ¡le lokalne izbore prije četiri godine postaje kandidat za gradonačelnika stranke koja je pred same izbore ostala bez izglednog kandidata za gradonačelnika. 

Naime, Zlatko Horvat, nekadaÅ¡nji zamjenik gradonačelnika bio je dugogodiÅ¡nji član HNS-a, saborski zastupnik te stranke, i pred same lokalne izbore mijenja tabor i bježi pod kiÅ¡obran Ivana ÄŒehoka za njegova zamjenika, s kojim će tri godine kasnije biti osumnjičen za nezakonite radnje tijekom mandata. HabuÅ¡ je te 2009. godine uÅ¡ao s prilično autsajderaske pozicije u sraz s dotada neprikosnovenim i istinskim vladarom Varaždina. Po načinu rada i njegovim posljedicama ÄŒehok viÅ¡e sliči na gubernatora ruske provincije iz 19. stoljeća nego na gradonačelnika uljuÄ‘enog grada i profesora etike iz 21. stoljeća. Ta je izborna borba zamalo zavrÅ¡ila u drugom krugu, a za Å¡to je nedostajalo stotinjak glasova čime je izbjegnuto veliko iznenaÄ‘enje za sve poznavatelje lokalnih prilika koji su bili uvjereni u rekordnu pobjedu ÄŒehoka (neÅ¡to slično Å¡to se dogodilo u obližnjoj Koprivnici u kojoj je tamoÅ¡nji “vladar” MrÅ¡ić iste te godine dobio 72% glasova birača). 

Kasniji je tijek dogaÄ‘aja varaždinskog gubernatora otpravio u istražni zatvor, u viÅ¡e navrata, a njegov mladi protukandidat iz izbora 2009. godine postaje novi gradonačelnik u izvanrednim izborima izazvanih istragom protiv njegova prethodnika zbog kojih je morao dati i ostavku. Mladi je gradonačelnik svoj mandat započeo poprilično “veselo”, te je skrivio nesreću u tako veselom stanju. Kako je tek preuzeo dirigentsku palicu grada, odlučio je ostati u sedlu i uz ispriku i zasluženu prekrÅ¡ajnu prijavu i kaznu, nastavio svoj skraćeni mandat do kraja. 

Tih je godinu i pol upravljao Varaždinom u kohabitaciji s Gradskim vijećem u kojemu je pretežiti proces bio mijenjanje stranačkih dresova, preslagivanje većine s desna na lijevo. U takvim vijećničkim odnosima nosio se i s problemom bala smeća, napadima T7 grupe, blokiranjima natječaja interesnih skupina koje su onemogućile rješenje problema baliranog smeća, ali i tzv. tekućeg otpada. I kad se god naslućivalo rješenje otpada, uvijek je dočekao neki novi problem koji je zabetonirao stotinu tisuća bala na Brezju.

Ono Å¡to je sigurno, kad se govori o ovom kandidatu, jest da je u ovih godinu i pol, od početnog nesnalaženja koje je pojačalo “veselo” stanje postupno izrastao u puno ozbiljnijeg gradonačelnika. I ne bi bilo iznenaÄ‘enje da dobije novi mandat. Ovaj put možda s neÅ¡to stabilnijom većinom u Gradskom vijeću Å¡to bi moglo osigurati i stabilnije političke prilike u Varaždinu.

Druga dva kandidata imaju vrlo zanimljivu političku prošlost. Naravno, kako su znatno stariji od svog protukandidata kojeg podržava Kukuriku koalicija ojačana varaždinskim HSLS-om, njihova je politička staza bitno krivudavija. Osim mijenjanja stranačkih dresova različitih boja o čemu slijedi detaljniji opis, ovu dvojicu kandidata veže joše jedna činjenica: obojica su bili povezani s bivšim gradonačelnikom Čehokom. Naime, Cingula je bio jedan od tri predlagatelja Ivana Čehoka za gradonačelnika na izborima 2009. godine. Prema tadašnjim propisima svaki je nezavisni kandidat morao imati tri predlagatelja, a eto Cingula je bio nesebičan u potpisima te stao iza kandidature (samo se postavlja pitanje je li bio nečim izazvan ili je taj potpis bio po savjesti?!).

A i Božidar Kolarić, kandidat Hrvatskih laburista, ima veze s “gubernatorom”: na posljednjim je izborima prije četiri godinu uÅ¡ao u Gradsko vijeće na ÄŒehokovoj listi. I ostao mu vjeran sve dok mu nositelj liste nije prepraćen u Remetinec. Možda grijeÅ¡im u tjednu, ali nikako u mjesecu. Uskoro je taj nekadaÅ¡nji ÄŒehokov nadstranački vijećnik zavrÅ¡io kod Lesara i malo po malo, korak po korak, domigoljio do gradonačelničke kandidature. Kako se može čuti iz podružnice ove stranke, radi se o nametnutom kandidatu kojeg je Lesar ustoličio protiv volje lokalne organizacije. 

Istraživanja govore da ga glasači Laburista baÅ¡ i ne prepoznaju kao svoga te da dobija znatno manje glasova nego stranka. Očito se Varaždincima čini neuvjerljivo njegovo mijenjanje stranačkih dresova. Kad je početkom demokratskih promjena napustio tadaÅ¡nji SKH-SDP (joÅ¡ jedna poveznica s Cingulom!) uÅ¡ao je u HNS kojemu je vjerno služio sve do ÄŒehokove unosne ponude kad bježi u njegove redove i ulazi u Gradsko vijeće. 

Poznavatelji prilika kažu da je shvatio signal vremena jer je ispao iz kombinacije za listu HNS-a te je uletio u zadnji vagon ÄŒehokova vlakića. I kao Å¡to smo već napisali, ne ostade predugo u tom vagončiću. Na sljedećoj je stanici presjeo na novi vlakić kojim upravlja Lesar. Ostaje za vidjeti do koje će stanice ostati u tom vlakiću. Ovaj je bivÅ¡i HNS-ovac, dobitnik i stranačke nagrade kao vrlo aktivni i uspjeÅ¡ni član, materijalizirao svoj politički angažman: uspio je sebe zaposliti na bazenima, a kćer u komunalu. Za očekivati je da će nakon ovih izbora, ako ne zasjedne u gradonačelničku fotelju, otići u političku mirovinu.  

Kad se ime Marijana Cingule pojavilo u HDZ-ovoj telefonskoj anketi početkom veljače, bilo je to veliko iznenaÄ‘enje za sve one koji poznaju ovog varaždinskog profesora lijeve političke orijentacije. Oni koji dulje pamte sjetit će se i njegovog komunističkog puta, ali i njegovog izbornog pojavljivanja prije viÅ¡e od dvadeset godina na listi Račanovog SKH-SDP. Dugo ga nije bilo u politici, a onda se prije četiri godine pojavio kao predlagatelj liste Ivana ÄŒehoka, Å¡to je svojevrsna najava njegovog novog političkog angažmana. 

MeÄ‘utim, njegovo zbližavanje s HDZ-om veliko je iznenaÄ‘enje kako za njegove poznavatelje, tako i za većinu HDZ-ovaca u varaždinskom rukovodstvu ove stranke. Njegov pokuÅ¡aj komuniciranja nezavisnog puta (Ni lijevo, ni desno) poprilično je neuvjerljiv i prilično promaÅ¡en. Svi koji ga znaju govore o njemu kao bliskom lijevom svjetonazoru, a sad govori ni lijevo ni desno. A onda se naÄ‘e na listi desne stranke. Umjesto da bude istinski nezavisni kandidat, čime bi povećao svoje izborne izglede, on donosi poprilično iznenaÄ‘ujuću političku odluku i pristaje na ponudu Karamarka i njegovog lokalnog izvrÅ¡itelja Vukovića i postaje u stvari kandidat HDZ-a. I ne samo to – on postaje nositelj liste koalicije HDZ-HSP Ante Starčević-BUZ. 

Pokušavajući na infrastrukturi HDZ-a, koja je poprilično oslabljena u posljednjih četiri godine, ali i na sentimentu lijevih birača pomiriti dvije krajnosti koje su poprilično nepomirljive. Naravno, pri tom računa i na protestne glasače zaboravljajući da je glavni skupljač protestnih glasova laburistički kandidat.

Da zaključimo ovu malu političku analizu izbora za gradonačelnika Varaždina. Najveća će borba biti u stvari za drugo mjesto i to izmeÄ‘u dva ÄŒehokova nasljednika: Božidara Kolarića i Marijana Cingule. Tako se duh “gubernatora” joÅ¡ uvijek nadvija nad izbornom i političkom arenom Varaždina. A to najbolje pokazuje kako su se političke boje u Varaždinu poprilično pomijeÅ¡ale. A kaputi poprilično izlizali od silnih preokretanja.