U Varaždinskoj županiji stare su hiže postale pravi – hit! Ljudi uglavnom kupe staru derutnu potleuÅ¡icu (najÄešće u ruÅ¡evnom stanju), presele njene ostatke na svoje zemljiÅ¡te i trudeći se, podižu starinsku hižu! No, mnogi od njih ne konzultiraju se sa starim majstorima (kojih je sve manje), a ni s – arhitektima, pa je nastamba koju su tako podigli sve samo ne izvorna starinska hiža.
Dakako, ima i hvale vrijednih primjera, u što smo se i sami uvjerili, primjerice, na Dugom Vrhu, nedaleko od Varaždina.
Na nekim drugim lokalitetima primijetili smo da je, nažalost, sve viÅ¡e onih koji na svojim imanjima podižu drvene kuće, ali mnogi kod toga zanemare osnove izvornog graditeljstva, pa su takve nastambe na neki naÄin ruglo ambijenta, jer se po stilu i naÄinu gradnje nikako ne uklapaju u naÅ¡ zagorski krajolik. Stilovi su pomijeÅ¡ani, pa uz zagorske kućice, ima i onih od „nizozemskih“ i „švedskih“, do „kanadskih“ drvenih kuća.
Njihovi vlasnici (Å¡to iz neznanja, Å¡to zbog nemarnosti), smatraju ih izvornim starim zagorskim hižama. Nemalo je i onih koji su ih „natrpali“ kojekakvim starim etnografskim predmetima, a neki i primaju grupe posjetitelja koji su željni vidjeti izvorne etnografske zbirke. Nažalost, na takve povrÅ¡ne primjere naiÅ¡li smo i u Å¡irem bednjanskom kraju, gdje je joÅ¡ do nedavno bilo zaselaka sa starim izvornim hižama, a tu i tamo ih se naÄ‘e joÅ¡ i sada!
No, one su uglavnom prepuštene na milost i nemilost zubu vremena, pa neumitno propadaju i nestaju zauvijek sa bednjanskih brežuljaka, a na njihovim se mjestima razvija neka druga, našem podneblju, nepoznata i neukusna arhitektura.
Kada sam negdje osamdesetih pisao na temu „Arhitektura zaseoka iz okolice Bednje“, obiÅ¡ao sam sve lokalitete i snimio stare hiže i kleti, a kada sam nedavno za potrebe ovog teksta posjetio taj isti kraj, praktiÄki viÅ¡e nisam imao Å¡to snimiti, jer su hiže uglavnom poruÅ¡ene. TeÅ¡kom mukom pronaÅ¡ao sam svega par izvornih hiža koje joÅ¡ odolijevaju zubu vremena.
Prisjetio sam se tom prilikom inicijative nekolicine rijetkih Älanova KUD-a „Josip Genc“ iz Bednje (kojih, nažalost, danas viÅ¡e nema meÄ‘u živima) i njihovih upornih nastojanja da se te hiže na vrijem spase od propadanja, a time ostanu i kao izvorni primjer naÅ¡eg starog autohtonog graditeljstva. Nažalost, za njihove plemenite ideje tada u Bednji nije bilo nimalo sluha, a danas je (bojim se) za neÅ¡to takvo već prekasno. Jer, ono Å¡to se danas u tom kraju tu i tamo gradi pod nazivom izvorna stara hiža, niti približno nije to! Materijal i konstrukcije trebale bi govoriti jezikom kraja u kome drvo predstavlja glavni graÄ‘evni materijal. Hiže nisu imale tendenciju dizanja iznad tla, eventualno samo niže postolje od kamena lomljenjaka, Å¡to je omogućavalo dobru povezanost s terenom. U mnogim sluÄajevima podrum, ako je bio potreban, nalazio se zasebno ili je koriÅ¡ten pod terena i on je bio formiran uglavnom ispod – komore.
Drvo i kamen bili su osnovni materijali graÄ‘enja. Drvena graÄ‘a, ispriÄali su nam stari majstori, u prvo je vrijeme bila kalana, kasnije tesana, a u novije vrijeme piljena. Kamen lomljenjak vezao se glinenim mortom. Objekti su se prekrivali u prvo vrijeme kukuruzovinom, zatim slamom, a u novije vrijeme crijepom. Platice već prije obraÄ‘ene, vezane su tesarskim vezovima na preklop, tzv. lastin rep , a kasnije se javljaju stupovi. One su sa unutarnje strane žbukane a sa vanjske, rjeÄ‘e žbukane (osim sjeverne strane), Äešće bijeljene samo vapnom uz prethodno zatvaranje ili prekrivanje režaka.
Dimnjak Äesto vodi samo do tavana, koji ima otvore za propust dima, pa je i tavan znao Äesto poslužiti za suÅ¡enje mesa. Hiža je iskrena u svojoj prezentaciji prema van i tlocrt se može Äitati iz njezinog oblika i konstrukcije. Svaki element objekta u oblikovanom smislu potpuno odgovara svojoj funkciji: Krov je skoÅ¡en, poluÅ¡atorast, a nikada Å¡atorast jer ovaj ne daje dobru mogućnost iskoriÅ¡tenja tavanskog prostora; otvori su viÅ¡e nego skromni ali ih opravdava naÄin života i potreba zaÅ¡tite od prevelikih gubitaka topline iz tih velikih (6 x 9 m) prostora. Ovi otvori nisu u sebi sadržavali funkciju osunÄanja, možda zato Å¡to su ljudi tijekom većeg djela godine boravili izvan objekta (hiže), radeći na polju. Svojom bojom stijena, koja je uglavnom – vapneno bijela, ponekad svijetlo plava (jer se u vapno dodavala galica) i tamnim slamnatim krovovima one stvaraju živi mozaik unutar razigrane konfiguracije terena i prirode.
Sadržaj interijera predstavljaju elementi svakodnevne upotrebe: masivni stol, klupa, stolac, krevet, zidana peć ili ognjiÅ¡te…Pojedini predmeti „proizvodnje“ kao žrvanj, tkalaÄki stan, svojim izgledom i konstrukcijom djeluju jednostavno, iskreno, te sadrže u sebi vrijedne estetske kvalitete. Hiža je bilo mjesto u kojem su se vrÅ¡ili dogovori za važnije poslove, boravak preko zime i proljeća, tu su se održavale zajedniÄke sveÄanosti (npr. svadbe), a odavde je kretao i pogreb. Ove stare (već viÅ¡e godina) zanemarene hižice i prostori umiru poput vrbovih plotova, jer puno se toga osjeća od sukoba s gradom i neÄim Å¡to donosi nova arhitektura!
Nažalost, kako smo se osobno uvjerili u Å¡irem bednjanskom kraju, danas se te stare graditeljske kvalitete zaboravljaju i „nova arhitektura“ donesena od koje-kuda djeluje strano i nametnuto tom ambijentu i naÄinu života. Zato, ako bismo htjeli preko arhitekture stvarati i odgajati, onda bi preÄ‘aÅ¡nje kvalitete trebalo poÅ¡tivati, prenijeti ih u novi naÄin graÄ‘enja, ponegdje prema potrebi korigirati ili nadopuniti.( NeÅ¡to sliÄno kao Å¡to su bednjanÄani ostali vjerni svom izvornom govoru, kojeg već stoljećima Äuvaju.) Samo tada će i arhitektura doprinijeti novim kvalitetama sela. Jer, jednostavni ljudi davno su stvorili jednostavnu konstrukciju, jednostavan tlocrt i jednostavne vanjske oblike. Upravo ta stara seoska arhitektura sadržava u sebi elemente za koje je trebalo stoljećima da se otkriju: iskrenu konstrukciju i funkciju koja udovoljava potrebama stvaraoca.
KLETI SU U NAÅ EM KRAJU MJESTO – „DRUÅ TVENOG ŽIVOTA“!
U Hrvatskom zagorju, pa tako i u Varaždinskoj županiji, uz hiže idu i – kleti! Vinogradarstvo, kao jedno od glavnijih zanimanja ljudi naÅ¡eg kraja, uvjetovalo je i razvoj specifiÄne arhitekture – kleti! Kod formiranja ovakvih „mrtvih naselja“ oÄito je pružanje objekata uz jedan pravac, koji ide hrptom brda i kod Äega veliÄina vinograda rezultira u jednodijelnim ili dvodijelnim prostorima kleti. U dosta sluÄajeva ova „mrtva naselja“ pokazuju u tlocrtnom smislu razigranost, a svojim oblikom, volumenom pa i materijalom izvanredno su srasle s terenom. Iako nazivana „mrtva“, ova su naselja veoma znaÄajna za život naÅ¡ih ljudi i zaokupljaju ih svojom sadržajnošću kroz jedan veliki dio njihovih života.
U pojedinim sluÄajevima one su upravo smisao tog seoskog života. I ne samo seoskog: Danas imamo sve viÅ¡e primjera da ljudi u sve većem broju naprosto (barem preko vikenda), bježe iz grada u svoje kleti. Tako, ako primjerice vikendom „zalutate“ na Varaždin Breg, imat ćete s pravom dojam, da se život u te dane iz grada preselio „v gorice i kleti“!
Na tim mjestima osjeća se za takvih dana život, veselje i domaÄa popevka.
„Tu pri kleti sem se naÅ¡el, kak negdar moj ded…“, kaže jedna od njih. No, kleti zasigurno nisu viÅ¡e takve kao u ta davna vremena. Nova arhitektura donesena civilizacijom djeluje strano i nametnuto tom ambijentu i naÄinu života, koji se baÅ¡ (ako hoćemo) – i nije bitno promijenio. Takav je sluÄaj u svim vinogradarskim podruÄjima naÅ¡e županije. Autohtone stare kleti saÄuvali su, zapravo, oni najsiromaÅ¡niji vinogradari!
Dok su njihovu izvornu arhitekturu bitno naruÅ¡ili oni bogatiji, koji su se vratili s privremenog rada iz tuÄ‘ine, te od tamo donijeli sa sobom razno-razne arhitektonske stilove, od tirolskog do bavarskog. Naravno, ima i lijepih primjera da pojedinci (u suradnji s arhitektima), doista grade klijeti koje se svojim izgledom i materijalom od kojeg su sagraÄ‘ene, na najbolji mogući naÄin uklapaju u naÅ¡ zagorski ambijent. Jer, Å¡to su, zapravo, ti objekti od davnina i Äemu su služili?
Kleti, specifiÄni gospodarski objekti formirani su uz mjesta proizvodnje, vinograde, a u neku ruku nekada davno predstavljali su nadopunu kućnog stambenog prostora. Tamo ljudi za vrijeme sezonskih radova znaju boraviti i dulje vrijeme, a zimi (kao Å¡to je upravo sada, u ovo vrijeme), kleti su mjesta „druÅ¡tvenog života“.
Prave autohtone kleti našeg podneblja formirane su jedno ili više prostorne, ovisno o potrebama. Često u sebi sadrže element ognjišta, a tavanski prostori služe za spremanje sjena. U jedno prostornim kletima sadržane su sve funkcije u proizvodnji vina: i prešanje, i uskladištenje. Kod dvoprostornih dolazi do podjele prostora prema funkciji: U jednom prostoru je preša, a u drugom uskladištenje vina (lagvi).
Konstrukcija i materijal isti su kao i kod stambenih objekata, s tim da prozor kao funkcionalno nepotreban na staroj – izvornoj kleti, ne postoji! Specijalno sredstvo proizvodnje u vinogradarstvu je – preÅ¡a!
Ona je oblikovana veoma masivno u tesarskoj izradbi i u istovrsnom prostoru djeluje kao dominanta. Njeni „dizajneri“ su domaći ljudi, i svaki njen rub oblikovan je prema zahvatu njihovih ruku. Arhitektura je u svim svojim pojavnim oblicima jednostavna isto tako kao i naÄin života, koji se odvija tijekom godine vani, a jedino zimi dobiva unutarnji prostor svoju punu vrijednost. Jednostavan Äovjek stvorio je jednostavnu konstrukciju, jednostavan tlocrt i jednostavne vanjske oblike. JoÅ¡ do pred koje desetljeće je ta arhitektura bila nepatvorena, samostalna bez utjecaja grada i mnogo prije sadržavala u sebi elemente za koje je trebalo stoljećima da se otkriju – iskrenu konstrukciju i funkciju koja udovoljava potrebama stvaraoca.
Nažalost, danas je prava rijetkost naći masivnu drvenu starinsku preÅ¡u, koja bi bila u funkciji. Zamijenile su ih uglavnom metalne hidrauliÄne preÅ¡e. Drvene posude u vinogradarstvu, zamijenile su one od plastike, a baÄve tzv. „inoksice“. No, joÅ¡ uvijek ima vinogradara koji se tek tako „ne rastaju“ od drvenih baÄva i posuda, u Å¡to smo se uvjerili, primjerice – u bednjanskom kraju, Vrbnu, Cvetlinu, ViÅ¡njici…
JoÅ¡ samo da kod gradnje svojih kleti povedu malo viÅ¡e raÄuna o tome da one budu Å¡to sliÄnije nekadaÅ¡njim starim kletima, jer se samo takve uklapaju u ovaj naÅ¡ krajolik.
PIÅ E I SNIMIO: MLADEN GENC
