Najpoznatija danas oÄuvana faÅ¡niÄka tradicija koju baÅ¡tinimo od predaka je maskiranje. I u daljoj proÅ¡losti FaÅ¡enk je bio obilježen ophodima maskiranih skupina, maÄkara. U ophodima su najÄešće sudjelovala djeca i mladež. Lafre, maske, koje su ophodnici nosili bile su kućne izrade. NajÄešće se radilo o staroj izvrnutoj odjeći ili dijelovima narodne noÅ¡nje, sponjicama te krpama s rupama kojima su prekrivali lice. DjevojÄice bi se preruÅ¡avale u djeÄake, a djeÄaci u djevojÄice.
Uz prikaz svadbene
povorke i mladenaca u ophodima su Äesti likovi, prema kazivanju Ane StepanÄec iz Madžareva, bili anÄ‘eo i vrag. Ophodnike se darivalo jajima i novcem. Pred kućama ophodnici su obiÄavali pjevati:
Plesala bi kozica koja ima roge, a kak ne bi deklica koja ima vitke noge… Prema kazivanju Katarine Martan ova se pjesma najviÅ¡e izvodila u zaseocima oko kaÅ¡tela Grebengrada, u Gradinovcu te Kamenoj Gorici.
Za faÅ¡niÄki ruÄak bilo je
kuhano kiselo zelje sa suhim svinjskim bedrama ili lalofkama. Na svinjskoj masti pržilo se dizano, slatko, kvasno tijesto rezano ÄaÅ¡om. Prženi kolaÄ posipavao se krupnim Å¡ećerom i nazivao se
kraflinima. Terezija Kerep iz Kamene Gorice napominje kako se u naziv kraflnini za faÅ¡niÄki kolaÄ rabio i naziv
varanci. Slava Pupek takoÄ‘er iz Kamene Gorice spominje kako se za faÅ¡niÄki obed mogla pripremiti i peÄena kokoÅ¡. KokoÅ¡ je morala biti crna i zaklana upravo na
FaÅ¡enk. PeÄenu kokoÅ¡ bi obiÄno blagovale djevojke stasale za udaju. Nakon ruÄka djevojke bi svaka po jednu kost kokoÅ¡i složile na hrpu, a zatim bi pozvale psa te promatrale koju će kost prvu uzeti iz hrpe. Vjerovalo se da će se iz obitelji prva udati ona djevojka Äiju je kost pas prvu uzeo iz hrpe.
Fašenk je obilovao i brojnim postupcima koji su trebal
i osigurati rodnost usjeva i zaÅ¡tititi zdravlje peradi i stoke. Prema Tereziji Kerep na FaÅ¡enk se trebalo obrezati vinograd i prirediti sjeme za sjetvu. Sjeme kukuruzu pripremljeno na FaÅ¡enk neće izjesti miÅ¡evi, a ni urod kasnije neće uniÅ¡titi tuÄa. Milka MeÅ¡njak iz Podruta spominje obiÄaj sprobavanja semena kuruze na FaÅ¡enk. U male posudice trebalo se posaditi kukuruz ujutro, u podne i naveÄer. Narednih dana pomno se pratio rast kukuruza u posudicama. Po izgledu tj. veliÄini mladih stabljika odreÄ‘ivao se dan sjetve. Ako je izgledom bila najljepÅ¡a i najveća kuruza zasijana na FaÅ¡nek ujutro sjetva je trebala biti oko blagdana Svetog Jurja – Jurjeva (23. 4.), ako je to bila kuruza zasijana u podne sjetva bi trebala biti za blagdan Svetog Izidora (15. 5.), ako je to pak bila kuruza zasijana naveÄer sjetva bi trebala biti na blagdan Svete Helene – Jelenje (22. 5.). Ana StepanÄec spominje kako se za faÅ¡niÄku sjetvu kukuruza koristilo sjeme kuruze Äikvatinke, a moglo se sijati i grah.
Rano ujutro na FaÅ¡enk, prije izlaska sunca, iz domaće konopljine preje, prema kazivanju Terezije Kerep, plele se dretica i izrÄ‘ivali svitnjaki k. Dretica ili vože se vezala kravama oko rogova kako bi bile zdrave, a na Jurjevo njome oko rogova stoke priÄvrstilo vijenac naÄinjen od zelenila i proljetnog cvijeća. Svitnjakima se vezivalo muÅ¡ke gaÄe. Terezija Kerep navodi kako je svitnjak izraÄ‘en na FaÅ¡enk mogao obraniti Äovjeka od zlih sila te spominje dogaÄ‘aj koji se zbio njezinom pradjedu Jakovu ÄŒiÄku. Vraćajući se kasno naveÄer kući sa sajma naiÅ¡ao je na zid posred puta te nije mogao dalje. Zatim je uzeo svitnjak i njime tri puta udario taj zid te je ovaj nestao, a on je sretno stigao kući.
Ana StepanÄec je pamtila kao su na FaÅ¡enk ujutro muÅ¡karci
biÄem na dvoriÅ¡tu pucali .Ovog obiÄaja naroÄito se pridržavao njen susjed Alojz KljuÄarić. BiÄ kojim se pucalo morao je na svome kraju imati cof od vunice. Od brokvica, oguljenih i prepolovljenih grana lijeske, izraÄ‘ivale su se koÅ¡are i koÅ¡evi, a od grana breze i vrbe mekle za zmetanje hiže i dvoriÅ¡Äa. Prema Ani StepanÄec sve ono Å¡to se priredilo na FaÅ¡enk trebalo je biti dostatno za koriÅ¡tenje tijekom cijele godine.
Sljedećeg dana, na
ÄŒistu sredu ili Pepelnicu,ukućani su prali noge u vodi u kojoj se prethodnog dana kuhalo kiselo zelje da bi se zaÅ¡titili od ujeda zmija. Terezija Kerep vjeruje kako je vodom potrebno poprskati i Äitavu okućnicu kako zmije ne bi dolazile previÅ¡e blizu kući i gospodarskim objektima.
www.vzaktualno.hr