Klanjateljica Krvi Kristove, s. Dobroslava Medven, proslavila je 100. obljetnicu rođenja u subotu 12. siječnja u samostanu Marije Suotkupiteljice u Ivanečkom Vrhovcu kod Ivanca u Varaždinskoj biskupiji.

Tom je prigodom misno slavlje u samostanskoj kapeli Gospe Žalosne predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak koji se prije mise susreo osobno sa s. Dobroslavom te joj uputio srdačnu čestitku. Uz slavljenicu, u misi zahvalnici sudjelovale su njezine susestre iz zagrebačke regije Klanjateljica Krvi Kristove, njezina rodbina te vjernici ivanečke župe koji se okupljaju na misi u samostanskoj kapeli.

Sve je nazočne na početku pozdravio ivanečki župnik vlč. Zoran Gložinić, koji je istaknuo da su sabrani zbog jednog neobičnog slavlja koje se ne doživljava tako često, a to je 100. obljetnica rođenja sestre Dobroslave. Kazavši kako je to slavlje ispunjeno dubokom zahvalnošću za dar života koji je bio posvećen služenju Bogu i Crkvi, sestri je uputio čestitke u ime župne zajednice.



Okupljene je u ime Zajednice Klanjateljica Krvi Kristove pozdravila i regionalna poglavarica s. Ana Marija Antolović koja je rekla da se slavljem želi zahvaliti Bogu za život i redovničko zvanje s. Dobroslave – za Božju ljubav i dobrotu koja se očitovala u njezinu životu i životu svakoga od njih.

– Biblijska tradicija uči nas da je dug život i dobro zdravlje znak Božjeg blagoslova – rekla je te prenijela riječi sestre Dobroslave koja je nedavno izjavila kako je život lijep i kratak, makar trajao i 100 godina.

– – Doista, život je lijep ako je proživljen u povezanosti s Bogom te ispunjen ljubavlju prema Bogu i bližnjemu – poručila je s. Ana Marija.

Iznoseći njezin životopis, rekla je da je s. Dobroslava u svim godinama svog redovničkog života svakodnevno prisustvovala slavlju euharistije.

– Dugi niz godina u raznim je župama obavljala službu sakristanke i tako davala velik doprinos kako bi drugi bolje doživjeli ljepotu i bogatstvo ovog najvećeg dara i najuzviÅ¡enije molitve koju je Isus ostavio. Zato nam je posebno drago da upravo zajedničkim slavljem euharistije možemo zahvaliti Bogu za njezin život – naglasila je regionalna poglavarica.

Uvodeći u misno slavlje biskup Mrzljak podsjetio je da slaviti jubilej crkvenim slavljem znači zahvaliti Bogu te istaknuo da se večeras na poseban način zahvaljuje za život s. Dobroslave.
Predvodeći misu u predvečerje svetkovine Krštenja Gospodinova, biskup je u propovijedi istaknuo kako je pristupanjem krštenju Isus želio uistinu biti s ljudima u svemu jednak te je time posvjedočio važnost krštenja.

– Mnogi od nas krÅ¡teni su već na početku života, pa tako i s. Dobroslava već drugoga dana života, jer su naÅ¡i roditelji željeli da idemo putem katoličke vjere –  rekao je biskup. Podsjetio je da je sestra roÄ‘ena u kraju u kojem nije bilo lako živjeti i raditi, ali u kraju radiÅ¡nih i pobožnih ljudi te čvrste i žive vjere koji je dao dvojicu kardinala, Alojzija Stepinca i Franju Kuharića, te druga zvanja.

– Mnogo je ljudi iz toga kraja otiÅ¡lo diljem svijeta u potrazi za boljom budućnošću. Nisu mogli ponijeti nikakva druga bogatstva, osim bogatstva čvrste vjere i ljubavi prema hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi”, napomenuo je biskup.

Kazavši kako je blagdan Isusova Krštenja poticaj svima da učvrste svoju vjeru biskup je poručio da krštenje nije samo neki obred, nego početak kršćanskog života, života u krsnoj vjeri.

– Zahvaljujemo Bogu za dar života svakog od nas, ali i za dar vjere koju se prenosi iz naraÅ¡taja u naraÅ¡taj –  rekao je biskup prisjetivÅ¡i se da je iste godine, kada je roÄ‘ena s. Dobroslava, roÄ‘en i njegov otac kojeg je komunistička vlast liÅ¡ila zemaljskog života u 33. godini života.

– Sve to potvrÄ‘uje da postoje duboki kršćanski korijeni iz kojih mi svi živimo, te da bez obzira koliko bio dug naÅ¡ zemaljski životni vijek, svi se nadamo i molimo da naÅ¡ život bude nagraÄ‘en i vječnim životom –  zaključio je biskup u propovijedi.

Nakon misnog slavlja okupljeni vjernici s radošću i poštovanjem prilazili su s. Dobroslavi čestitajući joj ovaj veliki jubilej i želeći joj dobro zdravlje i mnogo Božjeg blagoslova.



Marija (s. Dobroslava) Medven rođena je 12. siječnja 1913. godine u Medven Dragi u župi Prekrižje kod Jastrebarskog, kao 13. dijete u obitelji Franje i Kate, rođ. Milašinčić. Krštena je već idućeg dana 13. siječnja u župnoj crkvi u Prekrižju. Kad se odlučila za duhovno zvanje, preporuku pri odlasku u samostan napisao joj je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, rodom iz susjedne župe Krašić. Iako joj je prvotna želja bila postati milosrdnicom, nadbiskup Stepinac, koji ju je i osobno poznavao, preporučio joj je da ode sestrama Predragocjene Krvi u Banja Luku.

U Družbu je ušla s 23 godine života 1. ožujka 1936. godine. Prve redovničke zavjete položila je 2. veljače 1939., a doživotne 15. kolovoza 1945. godine. Nakon polaganja redovničkih zavjeta počela je svoje djelovanje u sveučilišnoj menzi u Zagrebu gdje su sestre klanjateljice radile zajedno sa sestrama milosrdnicama. Na objedu je bilo oko 450 studenata, a preostalom hranom sestre su hranile velik broj siromaha.

Služila je svojoj Zajednici, svećenicima u župama i svim ljudima u različitim potrebnim službama, ponajviše kao kuharica i sakristanka. Djelovala je u Bihaću, Sarajevu, Banja Luci, Bosanskoj Gradiški, Novoj Topoli, Karlovcu, a najdulje, od 1956. do 1974. godine, u župi sv. Terezije Avilske u Bjelovaru. U Karlovcu je zbog ratnih zbivanja 1991. godine oštećena kuća sestara pa je s. Dobroslava preseljena u Zagreb, a 1998. u Ivanečki Vrhovec gdje živi i danas u samostanu koji je izgrađen prije 20-tak godina, a u njemu danas žive 24 sestre na čelu s poglavaricom zajednice s. Ljubicom Šumić. Desetak njih je starije životne dobi te trebaju stalnu medicinsku skrb svojih sestara, dok su ostale posvećene pastoralnim aktivnostima, od odgojno-obrazovnog rada i promicanja duhovnosti Presvete Krvi do domaćinstva duhovnih obnova raznih crkvenih skupina. Sestra Dobroslava prva je sestra iz Družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove s regionalnim sjedištem u Zagrebu koja broji 176 sestara, koja je proslavila ovaj jubilej.

Govoreći o svom životu, s. Dobroslava naglasila je:

– U samostan me uputio nadbiskup Stepinac rekavÅ¡i mi da bi mu bilo drago da postanem redovnica jer je to velik Božji dar. Tada sam već poznavala neke redovnice i jako sam ih zavoljela. Mojoj obitelji bilo je u početku malo žao Å¡to sam otiÅ¡la dosta daleko. U redovničkom životu bilo mi je lijepo, nikad mi niÅ¡ta nije bilo teÅ¡ko, voljela sam i svetu Å¡utnju i mnogo sam molila. Molitva me najviÅ¡e držala. Redovnički život je u prvom redu molitva.

– Kardinalu Kuhariću, mojem daljem roÄ‘aku, jednom sam prilikom rekla da se najviÅ¡e molim da nam Gospodin dade puno dobrih svećenika. U župama najviÅ¡e sam spremala crkve, pripremala ih i ukraÅ¡avala za slavlja. Za ratnih zbivanja, kada su naÅ¡e sestre morale otići iz samostana u Banja Luci, jako sam plakala jer sam stvarno voljela taj grad i narod. TeÅ¡ko sam proživljavala i godine kada je nadbiskup Stepinac bio u zatvoru i kada su progonili hrvatski narod i Crkvu. Bilo mi je jako teÅ¡ko jer narod je bio progonjen.

– NajviÅ¡e mi je bilo žao Å¡to su djeca i najmanji teÅ¡ko živjeli u siromaÅ¡tvu. Zato sam uvijek bila zadovoljna sa svime i uvijek dobro raspoložena. Život mi je bio lijep jer sam uvijek bila okružena vjernicima, osobito djecom jer sam najviÅ¡e voljela djecu kojoj sam uvijek podijelila sve slatkiÅ¡e koje bih dobila. Posebno sam voljela ministrante i nikad nisam ni na kog podigla glas. Cijeli svoj život bila sam u duÅ¡i sretna i da se ponovno rodim opet bih bila časna sestra. Život je lijep – Božji – zaključila je slavljenica.




www.vzaktualno.hr