Slovenska slikarica Cvetka Hojnik drugi put u svojoj karijeri izlaže u Varaždinu, ovaj put u Salonu palaÄe Sermage Gradskog muzeja Varaždin. Njezin radni ritam vezan je uz dva grada, rodnu Lendavu u kojoj živi i Maribor gdje predaje na Srednjoj Å¡koli za primijenjenu umjetnost i na Visokom struÄnom studiju dizajna materijala.
Drugi put izlažete u Varaždinu, kako je došlo do ove izložbe, ima li Varaždin neke posebnosti za Vas?
Na žalost zaboravili smo na treće, tada prvo, izlaganje u Varaždinu, u galeriji Garestin, na samom poÄetku moje slikarske kariere. JoÅ¡ sam izlagala u galeriji Zlati ajngel i sad u galerijskim prostorima Gradskog muzeja. U Varaždin dolazim već jako dugo vremena. Živim u Lendavi, na samoj granici izmeÄ‘u Hrvatske i Slovenije i Varaždin nije daleko od nas. Sam grad, posebno centar, jako je lijepo ureÄ‘en i sa mnogim kulturnim dogaÄ‘ajima, a s vremenom su se isplela i mnoga prijateljstva koja njegujemo već viÅ¡e od dvadeset godina.
ZavrÅ¡ili ste studij dizajna i tekstila u programu oblikovanja Å¡to je i na prvi pogled Ävrsta veza s likovnom umjetnošću.
Po svojem osnovnom obrazovanju sam dizajner odjeće i tekstila, vjerojatno već od malih nogu imam odjeću u krvi. To se u mojim mladim godinama nikako nije sviÄ‘alo roditeljima, jer je bilo jako puno ekperimentiranja i neuspjelih modnih kreacija. Bili su jako skeptiÄni, poÅ¡to se nikad nije znalo Å¡to će od mojeg rada nastati. Ali kako iz maloga naraste veliko, nakon mnogih pokuÅ¡aja i traženja osobnog izraza u umjetnosti, poÄela sam spajati slikanje i design na dvodimenzionalnoj povrÅ¡ini.
Sve moje slike nose u sebi joÅ¡ uvijek tekstilne elemente, s kojima pravim reljefnost povrÅ¡ine. Istodobno recikliram stare, već odbaÄene materijale, jer sam ustanovila, da se akrilne boje bolje uhvate na tekstil koji je već bio opran i upotrijebljen. A i sama reljefnost tekstila je jako suptilna, pa slike, iako se upotrebljava i drugi materijal, nikad nisu fiziÄki preteÅ¡ke za prenoÅ¡enje, Å¡to je za moju fizionomiju isto u redu.
Å to prenosite svojim studentima i uÄenicima, Å¡to je to važno za njihov budući rad?
Najprije je važno da slijede svoje snove. Možda su srednjoÅ¡kolci joÅ¡ premladi da bi znali Å¡to ih interesira u životu i je li umjetnost to Äemu bi se opredijelili za cijeli život. Ali na studiju već želim da u dizajnu razmiÅ¡ljaju transparentno i traže viÅ¡e rjeÅ¡enja za jedan predmet, pogotovu kad su u pitanju boje. Nastojim im predoÄiti kako dizajn mora izvirati iz njihove unutraÅ¡njosti , te iskustva i znanja koje su stekli tjiekom studija.
Kakav je po Vama položaj likovne umjetnosti danas i da li je novi naziv vizualna umjetnost unio zbrku kod obiÄnih ljudi i umanjio znaÄaj klasiÄne slike i skulpture?
Umjetnosti se u ovom trenutku baÅ¡ i ne piÅ¡e dobro. Kod krize u državi najprije se uvijek napravi rez u kulturi. Ljudi nemaju novca da bi kupovali umjetniÄka djela, to se vidi i po prodaji. Onda su tu i novi mediji, koji su u ovom trenutku jako popularni i posebno privlaÄe mlaÄ‘u populaciju. Svaki novitet donosi sa sobom i radoznalost pa i strah, Å¡to će se dogoditi u budućnosti. Tako je i u umjetnosti. S time, da ja mislim, kako je kod instalacija i performansa potrebno gledali stvari s viÅ¡e Å¡irine i tolerancije nego kod klasiÄne umjetnosti.
Od kuda izvire reljefnost na Vašim slikama?
Najprije su moje slike bile raÄ‘ene od tekstilnih ostanka, koje sam podlagala s raznim materijalima, te Å¡ivala sa Å¡ivaćim strojem ili rukom. Kao i za kist tako je i za Å¡ivanje potrebno iglu upotrijebiti s jako velikom mjerom strasti i kreativnosti da bi stigli do željenog rezultata, odnosno do efekta. Kako slikaÅ¡ s kistom tako i s iglom možeÅ¡ prepletati niti, raditi razliÄite teksture i reljefnosti, praviti crte, oblike, niti mogu biti tanke ili debele, raÄ‘aju se crte razliÄitih kvaliteta, u biti radi se o slikarskoj intervanciji na tekstilu ili o Å¡ivanju na platnu. U mojim djelima se slikani i Å¡ivani elementi spajaju meÄ‘usobno i nemaju stroge granice. Poruka djela je sagraÄ‘ena iz viÅ¡e segmenta Å¡ivanja, slikanja, niti, poteza s kistom.
Sada posebno istražujem Äinjenice kako orijentacija prostora napred-natrag, gore-dolje, lijevo-desno u jednom trenu postaju beznaÄajne, jer kompozicije možemo gledati iz razliÄitih perspektiva i udaljenosti. DogaÄ‘anje na povrÅ¡ini obogaćeno je joÅ¡ kontrastiranjima izmeÄ‘u ploÅ¡nosti i reljefnosti, odnosno izmeÄ‘u glatkih i strukturiranih povrÅ¡ina, s mogućnosti istovremenog optiÄnog i taktilnog doživljaja. U svemu tome prisutna je i simbolika igre izmeÄ‘u svjetlosti i tame, izmeÄ‘u ženstvene mekoće i muÅ¡ke grubosti, izmeÄ‘u stvarnosti i duhovnosti, prolaznosti i vjeÄnosti.
Na slikovnim povrÅ¡inama istodobno se pojavljuju sitni grafizmi u obliku kvadrata, usporednih linijskih nizova ili tek vidljive spirale koje dopunjuju mrežaste ili adicijsko vezane veće kvadrate i likove kruga, radeći ritmiÄku kompoziciju koja se Å¡iri i izvan formata kvadratnih nositelja.
PoÄetna toÄka likovnog objekta tako predstavljaju krug i kvadrat, i to je poÄetak likovne propovjedi u obliku decentrirane kompozicijske mreže s poÄetkom i krajem negdje u beskraju, s tranzicijom iz jednog slikarskog platna na drugo.
Kvadrat s pravokutnom derivacijom, Äesto na podlogu zlatnog reza, predstavlja u pitagorinskom nauku simbol tetrade – govorimo o Äetiri filozofska elementa gdje svaki element ima svoj broj: zemlja 4, voda 3, zrak 2, vatra 1. AritmetiÄki zbroj prva Äetiri broja je 10, simbol univerzalnog znanja, potpunosti i božanskoga koje se odražava i u mojima spiralama, simbolu života i plodnosti.
Krug predstavlja orbis mundi, istodobno svemir i duhovnu dimenziju, trokut pa dopunjuje kvadrat u smislu potpunosti, isto tako u skladu s pitagorinskom simbolikom.
Želim naglasiti, da moje slikanje zahtjeva opÅ¡irne predpriprave, jer je potrebno na mnogobrojnim skicama, osim opredeljenja kompozicije i proporcija, odrediti i razliÄite materiale i odabrati boje. Ja istodobno uzimam u obzir i specifiÄan galerijski ambient, pa tako svaka izložba za mene i za gledatelja znaÄi novi izazov, jer djela iz stalno drugoga vidika motiviraju k meditaciji o preplitanju života i smrti, o interakciji reda, smrti, kaosa.
Igra geometrijskim likovima i tonovima od bijele do crne boje ostavlja dojam Vas kao vrlo organizirane osobe. Jeste li takvi u životu?
Mislim da sam i u životu priliÄno organizirana, ali to ne znaÄi da stalno Äistim i nemam ni trunke praÅ¡ine u kući. U atelerieru imam stvaralaÄki nered, ali inaÄe mi smeta, kad stvari nisu napravljene precizno i na vrijeme.
ZaÅ¡to crna i bijela boja, koje i jesu boje na neki naÄin?
Znamo da crna i bijela nisu boje, ali ako pogledamo to sa stajaliÅ¡ta života znamo, da je bijela boja poÄetak uvijek neÄeg novoga, lijepog . Crna je u naÅ¡oj religija boja žalosti, znaÄi smrt, propadanje itd… Vjerojatno izbor mojih boja na slikama izlazi iz modnog svijeta: kad si obuÄen u crno skoro nikad ne pogrijeÅ¡iÅ¡, a na slikama teksture u crnom ili bijelom govore sve.
Oslikavali ste umjetniÄke knjige, tko je koga nadahnjivao, Vi pjesnike ili oni Vas?
Definitivno pjesnici nadahnjuju mene, posebno mi je pri srcu Feri LainÅ¡Äek jer mogu u svako njegovoj pjesmi pronaći mali dio sebe.
Vezani ste uz tekstil i oblikovanje jeste li prisutni u modnom svijetu?
Radim kao stilistica za jednu modnu agenciju u Sloveniji. Bavim se i dizajnom odjeće. ali u ovom trenu to je još velika tajna.
Je li Vaše porijeklo u manjem gradu nedostatak ili prednost? Kako ljudi kod Vas doživljavaju nekog tko u kulturi dobiva nagrade?
Ja sam takva osoba koja mogu živjeti bilo gdje na svijetu. Lako se prilagoÄ‘avam na nove situacije, kod jela nisam izbirljiva. ali mi život u Lendavi odgovara. Mali je grad, ima pozitivnu energiju, a ako zaželiÅ¡ otputovati bilo kuda, BeÄ je 240 km od Lendave, BudimpeÅ¡ta 240 km, Ljubljana 220 km, a Zagreb 150km. A sami znate da je najgore biti sudac u rodnome kraju. Ne izlazim mnogo pa mnogi, kad me sretnu, misle da sam se odselila. Ali tu je moj dom i vjerojatno ću tu ostati.
Hoće li VaÅ¡e slikarstvo krenuti nekim novim izriÄajem ili joÅ¡ niste zavrÅ¡ili ono Å¡to ste htjeli dati?
Vjerojatno. Stalno istražujem, i kad ne slikam mislim na slike i kompozicije. U ovom trenutku pripremam projekat sa Sinagogom u Mariboru. Moje slike govorit će o broju 7 u židovskoj kulturi. Istodobno je broj 7 i moj broj. Slike će opet biti strogo povezane po boji, obliku i po teksturama s prostorom u kojem će biti izložene.
Tekst/Foto: Nedjeljko KrÄar