Slovenska slikarica Cvetka Hojnik drugi put u svojoj karijeri izlaže u Varaždinu, ovaj put u Salonu palače Sermage Gradskog muzeja Varaždin. Njezin radni ritam vezan je uz dva grada, rodnu Lendavu u kojoj živi i Maribor gdje predaje na Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost i na Visokom stručnom studiju dizajna materijala.
Drugi put izlažete u Varaždinu, kako je došlo do ove izložbe, ima li Varaždin neke posebnosti za Vas?
Na žalost zaboravili smo na treće, tada prvo, izlaganje u Varaždinu, u galeriji Garestin, na samom početku moje slikarske kariere. Još sam izlagala u galeriji Zlati ajngel i sad u galerijskim prostorima Gradskog muzeja. U Varaždin dolazim već jako dugo vremena. Živim u Lendavi, na samoj granici između Hrvatske i Slovenije i Varaždin nije daleko od nas. Sam grad, posebno centar, jako je lijepo uređen i sa mnogim kulturnim događajima, a s vremenom su se isplela i mnoga prijateljstva koja njegujemo već više od dvadeset godina.
Završili ste studij dizajna i tekstila u programu oblikovanja što je i na prvi pogled čvrsta veza s likovnom umjetnošću.
Po svojem osnovnom obrazovanju sam dizajner odjeće i tekstila, vjerojatno već od malih nogu imam odjeću u krvi. To se u mojim mladim godinama nikako nije sviđalo roditeljima, jer je bilo jako puno ekperimentiranja i neuspjelih modnih kreacija. Bili su jako skeptični, pošto se nikad nije znalo što će od mojeg rada nastati. Ali kako iz maloga naraste veliko, nakon mnogih pokušaja i traženja osobnog izraza u umjetnosti, počela sam spajati slikanje i design na dvodimenzionalnoj površini.
Sve moje slike nose u sebi još uvijek tekstilne elemente, s kojima pravim reljefnost površine. Istodobno recikliram stare, već odbačene materijale, jer sam ustanovila, da se akrilne boje bolje uhvate na tekstil koji je već bio opran i upotrijebljen. A i sama reljefnost tekstila je jako suptilna, pa slike, iako se upotrebljava i drugi materijal, nikad nisu fizički preteške za prenošenje, što je za moju fizionomiju isto u redu.
Š to prenosite svojim studentima i učenicima, što je to važno za njihov budući rad?
Najprije je važno da slijede svoje snove. Možda su srednjoškolci još premladi da bi znali što ih interesira u životu i je li umjetnost to čemu bi se opredijelili za cijeli život. Ali na studiju već želim da u dizajnu razmišljaju transparentno i traže više rješenja za jedan predmet, pogotovu kad su u pitanju boje. Nastojim im predočiti kako dizajn mora izvirati iz njihove unutrašnjosti , te iskustva i znanja koje su stekli tjiekom studija.
Kakav je po Vama položaj likovne umjetnosti danas i da li je novi naziv vizualna umjetnost unio zbrku kod običnih ljudi i umanjio značaj klasične slike i skulpture?
Umjetnosti se u ovom trenutku baš i ne piše dobro. Kod krize u državi najprije se uvijek napravi rez u kulturi. Ljudi nemaju novca da bi kupovali umjetnička djela, to se vidi i po prodaji. Onda su tu i novi mediji, koji su u ovom trenutku jako popularni i posebno privlače mlađu populaciju. Svaki novitet donosi sa sobom i radoznalost pa i strah, što će se dogoditi u budućnosti. Tako je i u umjetnosti. S time, da ja mislim, kako je kod instalacija i performansa potrebno gledali stvari s više širine i tolerancije nego kod klasične umjetnosti.
Od kuda izvire reljefnost na Vašim slikama?
Najprije su moje slike bile rađene od tekstilnih ostanka, koje sam podlagala s raznim materijalima, te šivala sa šivaćim strojem ili rukom. Kao i za kist tako je i za šivanje potrebno iglu upotrijebiti s jako velikom mjerom strasti i kreativnosti da bi stigli do željenog rezultata, odnosno do efekta. Kako slikaš s kistom tako i s iglom možeš prepletati niti, raditi različite teksture i reljefnosti, praviti crte, oblike, niti mogu biti tanke ili debele, rađaju se crte različitih kvaliteta, u biti radi se o slikarskoj intervanciji na tekstilu ili o šivanju na platnu. U mojim djelima se slikani i šivani elementi spajaju međusobno i nemaju stroge granice. Poruka djela je sagrađena iz više segmenta šivanja, slikanja, niti, poteza s kistom.
Sada posebno istražujem činjenice kako orijentacija prostora napred-natrag, gore-dolje, lijevo-desno u jednom trenu postaju beznačajne, jer kompozicije možemo gledati iz različitih perspektiva i udaljenosti. Događanje na površini obogaćeno je još kontrastiranjima između plošnosti i reljefnosti, odnosno između glatkih i strukturiranih površina, s mogućnosti istovremenog optičnog i taktilnog doživljaja. U svemu tome prisutna je i simbolika igre između svjetlosti i tame, između ženstvene mekoće i muške grubosti, između stvarnosti i duhovnosti, prolaznosti i vječnosti.
Na slikovnim površinama istodobno se pojavljuju sitni grafizmi u obliku kvadrata, usporednih linijskih nizova ili tek vidljive spirale koje dopunjuju mrežaste ili adicijsko vezane veće kvadrate i likove kruga, radeći ritmičku kompoziciju koja se širi i izvan formata kvadratnih nositelja.
Početna točka likovnog objekta tako predstavljaju krug i kvadrat, i to je početak likovne propovjedi u obliku decentrirane kompozicijske mreže s početkom i krajem negdje u beskraju, s tranzicijom iz jednog slikarskog platna na drugo.
Kvadrat s pravokutnom derivacijom, često na podlogu zlatnog reza, predstavlja u pitagorinskom nauku simbol tetrade – govorimo o četiri filozofska elementa gdje svaki element ima svoj broj: zemlja 4, voda 3, zrak 2, vatra 1. Aritmetički zbroj prva četiri broja je 10, simbol univerzalnog znanja, potpunosti i božanskoga koje se odražava i u mojima spiralama, simbolu života i plodnosti.
Krug predstavlja orbis mundi, istodobno svemir i duhovnu dimenziju, trokut pa dopunjuje kvadrat u smislu potpunosti, isto tako u skladu s pitagorinskom simbolikom.
Želim naglasiti, da moje slikanje zahtjeva opširne predpriprave, jer je potrebno na mnogobrojnim skicama, osim opredeljenja kompozicije i proporcija, odrediti i različite materiale i odabrati boje. Ja istodobno uzimam u obzir i specifičan galerijski ambient, pa tako svaka izložba za mene i za gledatelja znači novi izazov, jer djela iz stalno drugoga vidika motiviraju k meditaciji o preplitanju života i smrti, o interakciji reda, smrti, kaosa.
Igra geometrijskim likovima i tonovima od bijele do crne boje ostavlja dojam Vas kao vrlo organizirane osobe. Jeste li takvi u životu?
Mislim da sam i u životu prilično organizirana, ali to ne znači da stalno čistim i nemam ni trunke prašine u kući. U atelerieru imam stvaralački nered, ali inače mi smeta, kad stvari nisu napravljene precizno i na vrijeme.
Zašto crna i bijela boja, koje i jesu boje na neki način?
Znamo da crna i bijela nisu boje, ali ako pogledamo to sa stajališta života znamo, da je bijela boja početak uvijek nečeg novoga, lijepog . Crna je u našoj religija boja žalosti, znači smrt, propadanje itd… Vjerojatno izbor mojih boja na slikama izlazi iz modnog svijeta: kad si obučen u crno skoro nikad ne pogriješiš, a na slikama teksture u crnom ili bijelom govore sve.
Oslikavali ste umjetničke knjige, tko je koga nadahnjivao, Vi pjesnike ili oni Vas?
Definitivno pjesnici nadahnjuju mene, posebno mi je pri srcu Feri Lainšček jer mogu u svako njegovoj pjesmi pronaći mali dio sebe.
Vezani ste uz tekstil i oblikovanje jeste li prisutni u modnom svijetu?
Radim kao stilistica za jednu modnu agenciju u Sloveniji. Bavim se i dizajnom odjeće. ali u ovom trenu to je još velika tajna.
Je li Vaše porijeklo u manjem gradu nedostatak ili prednost? Kako ljudi kod Vas doživljavaju nekog tko u kulturi dobiva nagrade?
Ja sam takva osoba koja mogu živjeti bilo gdje na svijetu. Lako se prilagođavam na nove situacije, kod jela nisam izbirljiva. ali mi život u Lendavi odgovara. Mali je grad, ima pozitivnu energiju, a ako zaželiš otputovati bilo kuda, Beč je 240 km od Lendave, Budimpešta 240 km, Ljubljana 220 km, a Zagreb 150km. A sami znate da je najgore biti sudac u rodnome kraju. Ne izlazim mnogo pa mnogi, kad me sretnu, misle da sam se odselila. Ali tu je moj dom i vjerojatno ću tu ostati.
Hoće li Vaše slikarstvo krenuti nekim novim izričajem ili još niste završili ono što ste htjeli dati?
Vjerojatno. Stalno istražujem, i kad ne slikam mislim na slike i kompozicije. U ovom trenutku pripremam projekat sa Sinagogom u Mariboru. Moje slike govorit će o broju 7 u židovskoj kulturi. Istodobno je broj 7 i moj broj. Slike će opet biti strogo povezane po boji, obliku i po teksturama s prostorom u kojem će biti izložene.
Tekst/Foto: Nedjeljko Krčar
