Ideja za ovaj projekt zapravo je došla iz nekoliko izvora. Prvi izvor bila su moja osobna iskustva tijekom rada u Savjetovalištu za branitelje oboljele od PTSP-a, u kojem sam imao (zajedno s kolegama) veći broj kriznih intervencija, često i u vrlo rizičnim situacijama. Nakon toga, u udruzi Anđeli čuvari bavio sam se prevencijom suicida mladih. Sve to dovelo je do kristalizacije ideje za osnivanje ovakvog tima, koja je sazrela u sklopu Tima za krizne intervencije u katastrofama, koji je na inicijativu Hrvatskog crvenog križa osnovan još 2010. u okviru Društva Crvenog križa Varaždinske županije. Ravnateljica Društva, gđa Nada Liber, i ja zajedno smo zaključili da bi taj Tim za katastrofe trebalo proširiti i pretvoriti u Tim za krizne intervencije. Dio ljudi iz tog Tima za katastrofe predstavljao je jezgru za ovaj Tim, a njima se zatim priključio veći broj novih volontera. Naš Tim u ovom trenutku broji preko 40 volontera.

Većina naÅ¡ih intervencija započinje pozivom na krizni telefon, 099/2121 – 222, nakon toga, ukoliko je riječ o zaista hitnoj situaciji, tim izlazi na teren (to jest, 2-3 člana dežurnog tima) i rjeÅ¡ava situaciju na licu mjesta (nakon Å¡to, naravno, po potrebi obavijesti i policiju). Ukoliko je riječ o nekakvoj manje hitnoj situaciji, pozivatelja zovemo na razgovor u savjetovaliÅ¡te, gdje zatim zajedno pronalazimo rjeÅ¡enje problema. Mi zapravo najčešće dobivamo pozive od ljudi koji ne žele zvati policiju, ili je situacija takva da intervencija policije nije potrebna, ali ipak treba rijeÅ¡iti problem. No, imali smo i situacije u kojima smo suraÄ‘ivali s policijom, i ta se suradnja do sada pokazala vrlo kvalitetnom. 

Najveći broj samoubojstava ipak je moguće spriječiti, zato Å¡to većina potencijalnih samoubojica svojim ponaÅ¡anjem ili riječima otkrije svoje namjere barem nekome u svojoj okolini. Zato je jako važno da ljudi budu dobro informirani o načinima prepoznavanja suicidalnih namjera. No, jedan manji postotak (kažu da je to od 3-5 posto potencijalnih samoubojica) zaista nikome ne najavi suicid, niti otkrije takvu namjeru; takve je suicide, nažalost, gotovo nemoguće spriječiti. 

Svi volonteri tima prolaze edukaciju iz kriznih intervencija, a dio te edukacije je i teoretsko i praktično znanje o radu sa suicidalnim osobama. MeÄ‘utim, nemaju svi pripadnici tima jednaku razinu odgovornosti – postoji voditelj tima (to sam ja), koji mora biti prisutan u svim zaista visokorizičnim situacijama; zatim, svaki pod-tim ima i troje voditelja (ukupno 12 ljudi, budući da postoje 4 pod-tima – A, B, C i D) – to su ljudi s viÅ¡e profesionalnog iskustva u rjeÅ¡avanju teÅ¡kih situacija –  i oni sudjeluju u svim intervencijama, zajedno s barem jednim mlaÄ‘im i manje iskusnim članom tima. Na taj način, mlaÄ‘i članovi stječu dragocjeno iskustvo, tako da će jednog dana i oni biti u stanju voditi samostalne intervencije. Pored svega ovoga, svaki pod-tim jednom mjesečno ima i superviziju, na kojoj svi članovi imaju mogućnost učiti i postavljati pitanja. Time smo osigurali kontinuitet prijenosa znanja i iskustava na nove članove, Å¡to osigurava budućnost djelovanja tima i nakon Å¡to stari članovi iz bilo kojeg razloga prestanu s volontiranjem.

To je jedan od najvećih strahova svakog stručnjaka koji se bavi ovakvom problematikom, i srećom, do sada takvu situaciju nismo imali, budući da smo sve uspjeÅ¡no rijeÅ¡ili. Osobno sam spriječio preko 50 samoubojstava, a od osnivanja Tim u pola godine rada spriječeno je 8 takvih slučajeva.  No, svi smo svjesni činjenice da se takvo Å¡to može dogoditi u bilo kojem trenutku. Ukoliko se to dogodi, morat ćemo se nositi s time, budući da je to rizik ovog posla. Važno je samo da znamo kako smo učinili sve Å¡to je u naÅ¡oj moći da to spriječimo. 

Naravno, žao nam je, iako nam je jasno da joÅ¡ uvijek svi ne znaju za postojanje naÅ¡eg tima, a osim toga, moguće je i da ljudi iz okoline zaista nisu registrirali signale koje je slao samoubojica. Zato nastojimo da Å¡to veći broj ljudi sazna za tim, a osim toga, u medijima nastojimo educirati graÄ‘anstvo kako da prepoznaju signale suicidalnosti. 

Tamna  brojka“ u slučajevima obiteljskog nasilja zasigurno je veoma velika – smatra se da postoji čak tri puta viÅ¡e slučajeva obiteljskog nasilja nego Å¡to ih bude prijavljeno policiji i Centru za socijalnu skrb. Razlozi za skrivanje takvih stvari brojni su, ali najčešće se radi o osjećaju stida zbog moguće osude druÅ¡tva, kao i o strahu od osvete od strane zlostavljača ukoliko se zlostavljanje prijavi. No, mi radimo i na smanjivanju te tamne brojke i potičemo ljude da prijavljuju svaki slučaj obiteljskog nasilja za koji znaju.

Da, pomoć medija u Å¡irenju ove informacije zaista je potrebna i ključna – bez posredovanja medija, malo tko će uopće obratiti pozornost na naÅ¡ rad. Zato su ovakve vijesti i ovakvi razgovori izuzetno važni. 

Varaždinska županija, prije svega zamjenik župana, gospodin Alen KiÅ¡ić, do sada nam je pružila bezrezervnu podrÅ¡ku u radu – Županija financira DruÅ¡tvo Crvenog križa Varaždinske županije, a s druge strane, pomažu nam u informiranju javnosti o postojanju Tima, tako da mogu reći da sam zaista izuzetno zadovoljan naÅ¡om suradnjom. Naravno, nadamo se da će poboljÅ¡anje financijske situacije u cijeloj državi u skorijoj budućnosti otvoriti i mogućnost za joÅ¡ veću financijsku potporu djelovanju tima, u vidu zapoÅ¡ljavanja stručnih djelatnika koji bi na taj način postali jezgro Tima (u ovom trenutku, imamo zaposlenu jednu socijalnu pedagoginju preko javnih radova, a planiramo na taj način i preko Europskih fondova zaposliti joÅ¡ nekoliko članova tima). Naravno, većina članova Tima uvijek će biti volonteri, ali srećom, većina članova Tima zaposlena je, pa ovo rade u slobodno vrijeme.