Iako medijski pomalo zanemaren, Tim za krizne intervencije Crvenog križa Varaždinske županije radi sjajan posao. Preko 40 volontera ukljuÄenih u Tim koji se osnovan kako bi radio na prevenciji obiteljskog nasilja i sprjeÄavanju suicida, nesebiÄno daje svoje vrijeme kako bi pomogli saÄuvati ljudske živote. Iza njih je pola godine intervencija i konkretnih rezultata, a o svemu smo porazgovarali sa NebojÅ¡om BuÄ‘anovcem, predsjednikom DruÅ¡tva Crvenog križa Varaždinske županije i voditeljom Tima za krizne intervencije koji je i osobno sprijeÄio preko 50 suicida.
Od lipnja 2013. pod vašim vodstvom djeluje Tim za krizne intervencije Crvenog križa Varaždinske županije, prvenstveno s ciljem prevencije obiteljskog nasilja i suicida. Takvi timovi ne postoje ni u zemljama EU, kako ste zapravo došli na ideju pokretanja ovog projekta?
Ideja za ovaj projekt zapravo je doÅ¡la iz nekoliko izvora. Prvi izvor bila su moja osobna iskustva tijekom rada u SavjetovaliÅ¡tu za branitelje oboljele od PTSP-a, u kojem sam imao (zajedno s kolegama) veći broj kriznih intervencija, Äesto i u vrlo riziÄnim situacijama. Nakon toga, u udruzi AnÄ‘eli Äuvari bavio sam se prevencijom suicida mladih. Sve to dovelo je do kristalizacije ideje za osnivanje ovakvog tima, koja je sazrela u sklopu Tima za krizne intervencije u katastrofama, koji je na inicijativu Hrvatskog crvenog križa osnovan joÅ¡ 2010. u okviru DruÅ¡tva Crvenog križa Varaždinske županije. Ravnateljica DruÅ¡tva, gÄ‘a Nada Liber, i ja zajedno smo zakljuÄili da bi taj Tim za katastrofe trebalo proÅ¡iriti i pretvoriti u Tim za krizne intervencije. Dio ljudi iz tog Tima za katastrofe predstavljao je jezgru za ovaj Tim, a njima se zatim prikljuÄio veći broj novih volontera. NaÅ¡ Tim u ovom trenutku broji preko 40 volontera.
U neÅ¡to viÅ¡e od pola godine Tim je odradio 113 intervencija. U kojim ste to situacijama intervenirali i kako to izgleda u praksi, od samog poziva pa do kraja intervencije? U takvim situacijama pozivi se obiÄno prvo upućuju policiji. Kako i kada onda vi intervenirate? Treba li policija ponekad i vaÅ¡u pomoć?
Većina naÅ¡ih intervencija zapoÄinje pozivom na krizni telefon, 099/2121 – 222, nakon toga, ukoliko je rijeÄ o zaista hitnoj situaciji, tim izlazi na teren (to jest, 2-3 Älana dežurnog tima) i rjeÅ¡ava situaciju na licu mjesta (nakon Å¡to, naravno, po potrebi obavijesti i policiju). Ukoliko je rijeÄ o nekakvoj manje hitnoj situaciji, pozivatelja zovemo na razgovor u savjetovaliÅ¡te, gdje zatim zajedno pronalazimo rjeÅ¡enje problema. Mi zapravo najÄešće dobivamo pozive od ljudi koji ne žele zvati policiju, ili je situacija takva da intervencija policije nije potrebna, ali ipak treba rijeÅ¡iti problem. No, imali smo i situacije u kojima smo suraÄ‘ivali s policijom, i ta se suradnja do sada pokazala vrlo kvalitetnom.
Većina nas na samoubojstvo gleda kao na najtragiÄnije skonÄavanja ljudskog života. Ipak, kada se ono dogodi, ljudi reagiraju tako da obiÄno kažu “Å¡to je ipak doÅ¡lo tom Äovjeku… “. Drugim rijeÄima, samoubojstvo uvijek iznova Å¡okira, znaÄi li to da se suicidalna ponaÅ¡anja ipak teÅ¡ko otkrivaju?
Najveći broj samoubojstava ipak je moguće sprijeÄiti, zato Å¡to većina potencijalnih samoubojica svojim ponaÅ¡anjem ili rijeÄima otkrije svoje namjere barem nekome u svojoj okolini. Zato je jako važno da ljudi budu dobro informirani o naÄinima prepoznavanja suicidalnih namjera. No, jedan manji postotak (kažu da je to od 3-5 posto potencijalnih samoubojica) zaista nikome ne najavi suicid, niti otkrije takvu namjeru; takve je suicide, nažalost, gotovo nemoguće sprijeÄiti.
Osoba koja može sprijeÄiti nekoga da samom sebi oduzme život za tako neÅ¡to mora biti educirana. Upravo vi provodite tu edukaciju kako bi Å¡to viÅ¡e volontera znalo reagirati u takvim situacijama. Koje su to kljuÄne stvari koje volonteri Tima za krizne intervencije moraju nauÄiti? Pretpostavka je da izaći na teren i spasiti jedan ljudski život nije posao kojeg bi svatko niti želio niti mogao odraditi…
Svi volonteri tima prolaze edukaciju iz kriznih intervencija, a dio te edukacije je i teoretsko i praktiÄno znanje o radu sa suicidalnim osobama. MeÄ‘utim, nemaju svi pripadnici tima jednaku razinu odgovornosti – postoji voditelj tima (to sam ja), koji mora biti prisutan u svim zaista visokoriziÄnim situacijama; zatim, svaki pod-tim ima i troje voditelja (ukupno 12 ljudi, budući da postoje 4 pod-tima – A, B, C i D) – to su ljudi s viÅ¡e profesionalnog iskustva u rjeÅ¡avanju teÅ¡kih situacija – i oni sudjeluju u svim intervencijama, zajedno s barem jednim mlaÄ‘im i manje iskusnim Älanom tima. Na taj naÄin, mlaÄ‘i Älanovi stjeÄu dragocjeno iskustvo, tako da će jednog dana i oni biti u stanju voditi samostalne intervencije. Pored svega ovoga, svaki pod-tim jednom mjeseÄno ima i superviziju, na kojoj svi Älanovi imaju mogućnost uÄiti i postavljati pitanja. Time smo osigurali kontinuitet prijenosa znanja i iskustava na nove Älanove, Å¡to osigurava budućnost djelovanja tima i nakon Å¡to stari Älanovi iz bilo kojeg razloga prestanu s volontiranjem.

Tu je zasigurno i strah od neuspjeha… Å¡to ako netko uÄini samoubojstvo ispred vas?
To je jedan od najvećih strahova svakog struÄnjaka koji se bavi ovakvom problematikom, i srećom, do sada takvu situaciju nismo imali, budući da smo sve uspjeÅ¡no rijeÅ¡ili. Osobno sam sprijeÄio preko 50 samoubojstava, a od osnivanja Tim u pola godine rada sprijeÄeno je 8 takvih sluÄajeva. No, svi smo svjesni Äinjenice da se takvo Å¡to može dogoditi u bilo kojem trenutku. Ukoliko se to dogodi, morat ćemo se nositi s time, budući da je to rizik ovog posla. Važno je samo da znamo kako smo uÄinili sve Å¡to je u naÅ¡oj moći da to sprijeÄimo.
Crne kronike lokalnih medija barem nekoliko puta godiÅ¡nje, a unatrag mjesec dana Äak dva puta, pune vijesti o samoubojstvima u naÅ¡oj blizini. Dok Äujete tako neÅ¡to, da li vam je žao Å¡to vas nitko nije kontaktirao na vrijeme?
Naravno, žao nam je, iako nam je jasno da još uvijek svi ne znaju za postojanje našeg tima, a osim toga, moguće je i da ljudi iz okoline zaista nisu registrirali signale koje je slao samoubojica. Zato nastojimo da što veći broj ljudi sazna za tim, a osim toga, u medijima nastojimo educirati građanstvo kako da prepoznaju signale suicidalnosti.
Ponekad se Äini da se o obiteljskom nasilju zvoni na sva zvona, ali konkretno, prema vaÅ¡im iskustvima, koliko je tih prikrivenih tužnih priÄa oko nas?
Tamna brojka“ u sluÄajevima obiteljskog nasilja zasigurno je veoma velika – smatra se da postoji Äak tri puta viÅ¡e sluÄajeva obiteljskog nasilja nego Å¡to ih bude prijavljeno policiji i Centru za socijalnu skrb. Razlozi za skrivanje takvih stvari brojni su, ali najÄešće se radi o osjećaju stida zbog moguće osude druÅ¡tva, kao i o strahu od osvete od strane zlostavljaÄa ukoliko se zlostavljanje prijavi. No, mi radimo i na smanjivanju te tamne brojke i potiÄemo ljude da prijavljuju svaki sluÄaj obiteljskog nasilja za koji znaju.
Na broj 099 21 21 222 djelatnike Tima za krizna stanja u bilo koja doba dana i noći može dobiti svaki graÄ‘anin Varaždinske županije. Iako je iza vas već zavidan broj uspjeÅ¡nih intervencija, mnogi joÅ¡ uvijek ne znaju da u kriznim situacijama bezrezervno mogu raÄunati na vaÅ¡u pomoć. Možete li ovim putem uputiti poziv svim graÄ‘anima koji se naÄ‘u direktno ili indirektno u situacijama kriznih stanja da vam se obrate? Vi ste tu iskljuÄivo zato…
Da, pomoć medija u Å¡irenju ove informacije zaista je potrebna i kljuÄna – bez posredovanja medija, malo tko će uopće obratiti pozornost na naÅ¡ rad. Zato su ovakve vijesti i ovakvi razgovori izuzetno važni.
Radite samoinicijativno, humano i volonterski vrlo zahtjevan i odgovoran posao, rijeÄ je ipak o ljudskim životima. Koliko je Varaždinska županija podupire vaÅ¡ rad i oÄekujete li možda veću podrÅ¡ku u budućnosti?
Varaždinska županija, prije svega zamjenik župana, gospodin Alen KiÅ¡ić, do sada nam je pružila bezrezervnu podrÅ¡ku u radu – Županija financira DruÅ¡tvo Crvenog križa Varaždinske županije, a s druge strane, pomažu nam u informiranju javnosti o postojanju Tima, tako da mogu reći da sam zaista izuzetno zadovoljan naÅ¡om suradnjom. Naravno, nadamo se da će poboljÅ¡anje financijske situacije u cijeloj državi u skorijoj budućnosti otvoriti i mogućnost za joÅ¡ veću financijsku potporu djelovanju tima, u vidu zapoÅ¡ljavanja struÄnih djelatnika koji bi na taj naÄin postali jezgro Tima (u ovom trenutku, imamo zaposlenu jednu socijalnu pedagoginju preko javnih radova, a planiramo na taj naÄin i preko Europskih fondova zaposliti joÅ¡ nekoliko Älanova tima). Naravno, većina Älanova Tima uvijek će biti volonteri, ali srećom, većina Älanova Tima zaposlena je, pa ovo rade u slobodno vrijeme.
www.vzaktualno.hr
PiÅ¡e: Tanja MiliÄić Cepernić