U svojoj “Velikoj transformaciji” kao najvažnije reforme Jurčić nabraja reformu monetarnog sustava, javnih financija, rjeÅ¡avanje politike nelikvidnosti, reformu gospodarskog sektora i javne uprave te lokalnog preustroja, reformu i restrukturiranje javnih poduzeća, promjenu vanjske politike te reformu pristupa prema okoliÅ¡u i održivom razvitku. 

– U okviru tih reformi postoje politike, ali suÅ¡tina svih reformi nisu pojedinačne mjere, već promjene cjelokupnog sustava koji funkcionira, dok podsustavi moraju biti usklaÄ‘eni, a sve sa ciljem povećanja zaposlenosti, proizvodnje i plaća. Nama nije cilj čuvati tečaj, porez ili dug, već ono zbog čega postoji gospodarstvo i ekonomija, a to je da ljudi rade, da imaju plaće i da mogu plaćati svoje obaveze, te rjeÅ¡avati svoje dugove. Cilj je naravno i povećanje izvoza kako bi se rijeÅ¡ili vanjski dugovi – objasnio je prof. Jurčić  dodavÅ¡i kako se u prve dvije godine pametnom politikom proizvodnja može povećati pomoću već postojećih kapaciteta. 

– Vlada najavljuje velike investicije koje dolaze ili će doći i one mogu povećati proizvodnju za 4, 5 ili 6 godina, ali ako država uÄ‘e u svaku djelatnost – tekstil, drvo, metal, poljoprivredu..- i vidi Å¡to je poduzetnicima prepreka za povećanje proizvodnje, može sama pomoći u rjeÅ¡avanju tog problema. Cilj jest u dvije godine u desetak industrija povećati proizvodnju za 20 posto, i to u industrijama koje koriste niÅ¡ta ili vrlo malo uvoznog materijala – pojasnio je te dodao kako uz tu politiku, postoje joÅ¡ dvije opcije. 

Naime, druga mjera je temeljena na supstituciji, odnosno definiranju uvoznih proizvoda koji se koriste u velikoj mjeri, a koji se u kratkom roku mogu supstituirati sa domaćim proizvodima. Treća mjera jest povećanje domaće potroÅ¡nje. 

Na pitanje da li smatra da je Hrvatska i hrvatski mentalitet spreman za takav zaokret, Jurčić odgovara kako je to pitanje vjeÅ¡tine u prezentiranju ovih politika, ali i zrelosti samog druÅ¡tva. 

– Ljudi biraju politiku na temelju percepcije i emocija, a ne tehničkih koeficijenata i strategije. To su politike koje rjeÅ¡avaju proÅ¡lost, a mi se time ne bavimo. Mi znamo značenje proÅ¡losti i diskutiramo u sadaÅ¡njosti kako to proÅ¡lo iskustvo iskoristiti za bolju budućnost. Koliko će narod to prepoznati, je pitanje naÅ¡e vjeÅ¡tine, ali i zrelosti druÅ¡tva. Svi pričamo da smo za plaće, izvoz i rjeÅ¡avanje dugova ali od nijedne stranke nismo vidjeli ponudu rjeÅ¡enja tih problem. Oni se joÅ¡ uvijek gloÄ‘u oko populističkih i povijesnih efekata danaÅ¡njice. No ako Hrvati počnu tražiti politiku koja će rjeÅ¡avati probleme, mi način imamo, ako se pak bira politika koja se bavi pravljenjem bolje povijesti, mi nažalost tu nemamo Å¡to – objasnio je.

Jurčić je na kraju komentirao i izjave nekih ministara, ali i cijele Vlade o skorom izlasku Hrvatske iz krize, ocijenivši ih smiješnima ali i nepoštenima prema građanima.

– Mi smo pali u rupu od 15 metara, toliko posto je pao GDP, te se sada koprcamo dolje u blatu, pa nam jedan centimetar gore ili dolje ne znači niÅ¡ta. Naime, u ekonomiji se gleda cijela godina, tokom nje naravno ima oscilacija – pluseva i minuseva. No i dalje je proÅ¡la godina zavrÅ¡ila u minusu, makar smo bili puno u plusu, a joÅ¡ viÅ¡e u minusu. To Å¡to smo u jednom trenutku isplivali gore znači samo da je doÅ¡ao jedan val ili zapuhnuo vjetar, no i dalje smo u rupi od 15 metara – poručio je Jurčić dodavÅ¡i kako se Hrvati sustavno navikavaju na bijedu. 

– Nezaposlenost u Hrvatskoj iznosi 20 posto, dok je u svijetu ona tek 7 posto u prosjeku, i u Južnoj ili Srednjoj Americi i u Kini. Naravno postoje različita mjerila, ali i dalje mi imamo 20 posto nezaposlenih i navikavamo ljude na bijedu, navikavamo ih da je to prirodna nezaposlenost. Pametne zemlje sa pametnom politikom, poput SAD-a, Njemačke i Japana, rastu po nekoliko posto i mi bi zapravo trebali rasti duplo viÅ¡e da bi postigli isti efekt, stoga je naÅ¡ rast od 0.1 ili 0.2 posto zapravo zastraÅ¡ujuć – zaključio je Jurčić.