Uz najljepše želje, jučer zakoračismo u Novu 2012. godinu, a staru 2011. ostavismo iza nas poput ofucane prostitutke kojoj više nikada ne želimo platiti za uobičajeno loš seks. Možda pretjerujem. Možda prošla godina nije bila tako loša kao što nekolicina nas priča, ali mnogi će se složiti kako je bilo premalo ljudi, stvari i događaja zbog kojih smo se mogli iskreno radovati.

Narod kaže:“Kako dočekaš Novu, tako će ti biti cijele godine“. Nikad nisam previše vjerovao u to, iako sam 2012.-u dočekao radno. S obzirom da je gotovo cijela prošla  protekla u radnom „ugođaju“, nesumnjivo da me i ove godine čekaju novi pothvati. Ako u narodskoj ima nešto istine, onda bih se trebao pribojavati vrlo hladne zime jer ne bih želio ponoviti ovaj doček koji je ličio na postepeno smrzavanje od glave do pete da bi se u ponoć pretvorio u santu leda te tako klizio i čestitario Novu.

Nikad nisam bio zimogrozan. Čak ni u srednjoškolskim danima kada bih ledenim zimskim jutrima kaskao do autobusne stanice i potiho psovao zimu i umjereno-kontinentalnu klimu sa polarnim dodirom, ali ova me hladnoća dotukla.
Nakon prvotnog temperaturnog udara, ruke su mi promrzle do te mjere da sam njima komotno mogao lomiti cigle ili skidati staru žbuku. Doček na otvorenom ima svoje čari, ali ovo svakako nisam očekivao. Pokušavajući spasiti ostatak tijela od potpunog smrzavanja, odoh do šanka po kuhano vino koje mi je vratilo osjet u rukama, iako samo na nekoliko minuta. Već su 23:00 sata, atmosfera se zahuktava, žamor, band svira rock poskočice i diže ekipu, pucnjeva kao u priči, a ja neuspjelo pokušavam nažicati grijač za ruke.
„Cromadda, na stage!“

Bacam lagane pop hitove osamdesetih. Neosjetno okrećem potenciometre na mikseti i nemam znanja što radim jer ruke više nisu moje.
Rukavice? Nikako. Kuhano vino? Nedovoljno. Grand jacuzzi promjera desetak metara, vrlo vruća voda i nekoliko vrelih, pohotnih Brazilkinja koje mi trenutno ispunjuju moju novogodišnju želju? Svakako!

Pokušavam ignorirati hladnoću. Pogled sa bine na okupljenu masu ljudi uopće nije loš. Ponoć se približava. Još petnaestak minuta. Dečki i dalje sviraju, a meni misli lutaju sve do 31.12.2010. Da, bio je to dobar doček. Dapače, najbolji. Seks, seks i samo seks. Ako u to uključite voljenu osobu i nalazite se daleko od civilizacije u brvnari koja je možda i vidjela bolje dane, ali u tom trenutku vam se to čini potpuno nebitno, užitak je potpun. Tko bi poželio bolji ulazak u nju, ovaj, Novu? A to što sat vremena nisam uspio zapaliti vatru i pritom potrošio polugodišnju zalihu novina, nije bila moja krivnja. Još uvijek tvrdim da svu krivnju snosi peć iz bivše države. Ne palim se i ne patim na poljupce u ponoć. Ni na onaj ispod imele. Ali iskreno, doček bez seksa baš i nije nešto. Još minuta? Odbrojavamo...
Deset, devet... jedan. Sretna Nova godina!
Dok u ozračju novopridošle Nove svi razdragano čestitaju i međusobno izmjenjuju dobre želje, a vatromet na nebu svim silama želi nadjačati vatromet ljubavi u ljudima koji usprkos hladnoći šire pozitivne vibracije jedni prema drugima, ja mislim na nju i na ljude koje volim. Ne osjećam ni ruke ni noge, ali onaj neprolazni žar ljubavi u toj hladnoj novogodišnjoj noći koji tinja, ali nikad ne ugasne, na trenutke prestane, ali nikad ne nestane prema osobi ili osobama koje volite, uvijek će Vas grijati.

Hej, pa ovaj doček i nije tako loš; što me podsjetilo – doček 2007 kad je sve prštalo od seksa. Ali samo u zraku! Ujedno i najduža potraćena erekcija ikad. Ali neću sad kvariti dobar ugođaj.
Sretna Nova godina, dragi moji, novogodišnji čitatelji. Volite se i ljubite, a samim time ćete privući i sve ostalo dobro i pozitivno.

Draga, ove ću godine pokušati što uspješnije ostvariti tvoju davnu želju. Nadam se da će mi to poći za rukom. Moj program za mršavljenje ujedno uključuje i seks nekoliko puta tjedno. Ako ne zbog ljubavi, onda zbog najboljeg osjećaja na svijetu. Zahvaljujem!

Kolumna by McCromadda