Ovih dana nisam pratio prognozu, a kroz prozor ne gledam često. Ipak, desetak snježnih fejs statusa u nekoliko minuta i učas bijah obaviješten o vremenskoj (ne)prilici koja nas namjerava zadesiti. Dežurni fejs prognostičari su imali pravo. I što se više pisalo o snijegu, to je on više padao.
To me podsjetilo na priče o Indijancima i njihovom načinu prizivanja kiše kod sušnih razdoblja. Uz ritam bongosa i uzvika „yeee-yeah“, ritualnim bi plesom pokušavali prizvati kišne oblake. Da li im je uspijevalo ili ne, ne bih znao, ali mislim kako je otada pa do danas koncept prizivanja padalina ostao isti, samo što je evoluirao pa se sada svodi na masovnu, mrežnu simultanu radnju pisanja snježnih statusa. Očito da djeluje, međutim, mora da je zakazalo kod polufinala u rukometu.
Ti zamrznuti ledeni kristali koje nazivamo snježnim pahuljama nekad bi me fascinirali. Oduševljenje i lagana opsesija koja bi se javljala svake nadolazeće zime prikovala bi me na snježnu padinu gdje sam provodio dane sanjkajući i grudajući se sa prijateljima dok ne bih potpuno promočio kombinezon u kojem sam izgledao kao jeti, a taj isti me štitio od očigledne erekcije kada bih sanjkao sa nekom djevojkom. Uvijek bih inzistirao da sjedim straga, a poslije baljezgao frendovima kako smo bili u „doggy“ stilu, mada nisam imao pojma što je doggy. Slutio sam da ima određene veze sa seksom, ali opet, ni o seksu nisam imao blage veze.
A onda odrasteš. Iskreno, kome više snijeg pričinjava zadovoljstvo? Tko je sretan zbog ove bijele spodobe koja u jednom danu imobilizira gotovo čitavu zemlju? Tek klinci. Pa i nezaposleni. Možda i umirovljenici. Splićani zasigurno. Čim je temperatura liznula minus, Kerum je zatvorio javne i privatne ustanove te proglasio takozvani „Snježni dan“.
Nekako vjerujem da će to postati tradicija svake sljedeće godine. Dalmatinci su generalno zabilježili najveći broj nesreća i prometnih blokada jer po običaju nisu slušali upozorenja o obvezatnoj zimskoj opremi.
Kod nas sve po starom. Bio snijeg ili ne, prilagođavamo se kao i uvijek. Izuzev onih koji posjeduju Mećke, terence i slične cestovne zvijeri na 4x4 pogon uz sve fensi dodatke, mi obični smrtnici osuđeni smo na tipične zimske glavoboljke pa tako i ja. Moj Turbo Yugo Koral 55 sada već broji 24 godine i svake zime ostane nepripremljen na veliki temperaturni pad. Ništa čudno za oldtimera koji je prošao desetke tisuća kilometara, promijenio tri vlasnika i još nosi ožiljke zbog jedne vrlo pretile žene koju sam u svom ogromnom neznanju položio na zadnje sjedalo te razvalio poluosovinu. Ne bih ni toliko žalio da sam barem uspio zavući ruku ispod struka, ali čak ni to. Vjerujem da je strašan osjećaj kada djevojka ostane u drugom stanju, a ostavljena da se sama bori sa tom sudbinom. Tako sam se nekako i ja osjećao sljedeći dan kad sam u auto servisu saznao da bih trebao iskeširati tisućaka za novu poluosovinu ako želim spriječiti struganje guma po blatobranu. Zamislite razočaranje dragi moji zimogrozni čitatelji kada sam shvatio kako ona ne želi prihvatiti barem mali dio krivnje i odgovornosti za počinjeno djelo. Kako su godine prolazile, promijenio sam većinu starih dijelova i ugradio nove, međutim, stara rana kod teškog paljenja na većem temperaturnom minusu je ostala. Doduše, razvio sam dobru taktiku.
Moja bivša to naziva „klačenjem“, a zapravo se radi o rapidnom pritiskanju papučice gasa s ciljem da se automobil održi upaljenim sve dok nije sam sposoban raditi. Ponekad me prolaznici čudno gledaju tokom te radnje jer od silnog nožnog rada, zanosa i razbacivanja po sjedalu izgledam kao da mi dvije crnkinje pružaju oralni seks.
Ne želim se previše žaliti na vremenske uvjete. S obzirom da snijega nismo ni vidjeli do prije nekoliko dana, a već smo u mjesecu veljači, nekako smo i mogli očekivati zametenost bijelim pokrivačem. Znanstvenici pričaju kako smo u banani i da slijedi globalno zatopljenje. Vjerojatno su u pravu. Ne volim hladnoću, ali zato prezirem vrućinu i ako nam predstoji kraj svijeta ove godine u prosincu, nadam se da će biti ugodnih osam stupnjeva.
Bivša draga, ponovni subotnji susret probudio je u nama ugasle sirove strasti i možda zapalio iskru nove ljubavi. Tvoje zamamno dupe je uvijek bila moja slaba točka koju si prljavo iskoristila. Kažnjavanje poljupcima je tek uvod. Nastavimo li žestoko i kinky, ova bi ljubavna vatra mogla otopiti i snijeg - na oduševljenje svih.
Kolumna by McCromadda