Prije nekoliko godina pokojni Vlatko Marković borio se rukama i nogama da Igor Š timac ne preuzme HNS. Znao je dobro da bi to bila propast svega onog što je on osobno godinama stvarao zajedno sa Srebrićem i ostalim suradnicima.
Istina je da smo napadali Vlatka jer u potpunosti zanemarivao Hrvatsku nogometnu ligu, ali nije u toj močvari mogao napraviti reda jer je njome zavladao, znate već tko.
Ipak stvorio je kult reprezentacije. HNS je poslovao odlično i stvorio je pravo malo bogatstvo. Bojao se pokojni Marković da sve to ne padne u ruke onima koji to apsolutno ne zaslužuju.
Onu prvu bitku za predsjednika je dobio, ali ovu drugu za izbornika nije. Bilić mu je otišao, a Š timac je arogantno kucao na vrata Rusanove.
Mamić i njegovi servilni suradnici elegantno su ga pospremili u penziju i postavili na „vlast“ Davora Š ukera i Damira Vrbanovića, koji neodoljivo podsjeća na advokata obitelji Corleone koju je utjelovio sjajni Robert Duvall u kultnom Kumu. Vlatko to nije mogao podnijeti i, kako je sam Otto Barić nedavno rekao, njegovi protivnici otjerali su ga u grob.
Sve ono što o bivšem izborniku znamo teško da bi moglo stati u jednu prosječnu knjigu. Svi njegovi grijesi, sve njegove ljubavnice, sve njegove pretučene žrtve, svi njegovi vjerovnici imali bi o njemu što-šta reći.
Nametnuo nam se kao stručni tv komentator, iako su baš zbog njega mnogi mijenjali kanale na televizoru ne želeći slušati ljubomorne opservacije kontra Bilića.
Kako je ušao u reprezentaciju znaju samo oni koji su ga tamo postavili, ali mnogi tvrde kako je to bilo vraćanje nekih starih usluga. Od reprezentacije je stvorio trgovačko društvo. Mala djeca su sa podsmjehom primala vijest o Sammiru reprezentativcu, o Radoševiću, o malom Haliloviću i ostalima koji su prodefilirali kroz repku za njegove kratke izborničke epohe.
Njegov trenerski antitalent bio je vidljiv već u prvoj utakmici protiv Š vicarske u Splitu, a nastavio se i u ostalima. Niti jednu, al baš niti jednu, utakmicu pod njegovim vodstvom nismo odigrali dobro. Uvijek je mijenjao sustave, igrače, birao utakmice u kojima će mu Sammir i ostali „preporučeni“ nanjeti najmanje štete. Time je samo napravio razdor u momčadi jer nitko od reprezentativaca nije ni slijep ni glup da nebi shvatio zašto su neki pozvani. Osim toga nekim sadašnjim igračima, izravno ili neizravno, baš je on bio menadžer.
.
Vrhuška HNS-a u ovom je slučaju kriva koliko i sam Š timac. Uostalom oni su ga postavili, uz njihov je „blagoslov“ stavljao u izlog neke igrače i uz njihov je blagoslov uništio momčad.
Sada, kada je Š uker uvidio da ne može više gurati glavu u pijesak, smijenio ga je i u nezahvalnu ulogu stavio Niku Kovača. Objektivno, Niko je u ovom slučaju najbolji izbor. Ima autoritet, ima znanja, al nema iskustva.
Ni Niko ni Š uker ne mogu u ovom trenutku izgubiti više od onog što smo svi već izgubili, a to je kult reprezentacije. Niki Kovaču želimo puno sreće iako, ruku na srce, teško da ovakvi demoralizirani, pa ako hoćete i devastirani, možemo proći repesaž pa makar nam ždrijeb za protivnika dodijeli i Island.
www.vzaktualno.hr
