Koliko vrijedi ideja? Sigurno znaju to oni koji svoje ideje ne mogu realizirati ili sretnici koji su ih ipak uspjeli unovčiti. U svijetu dobra ideja vrijedi suhoga zlata ili bar određenu svotu eura, dolara i drugog novca. A u nas?
Ako je suditi prema pozivu Grada Varaždina građanima, da svojim idejama popune “Adventsku čaroliju“, domišljatost Varaždinaca i drugih stanovnika Županije za tu prigodu ne znače ili bolje rečeno ne vrijede ništa. Nema nagrada, novčanih nadoknada – samo poziv.
Izgleda pomalo jadno, naročito ako želimo stvoriti poticajnu stvaralačku klimu. Posebnog značaja u ovo vrijeme kad su zatvorene mnoge proizvodnje u kojima bi se ozbiljnije zapošljavalo. Građanima se ne omogućava unovčiti svoju pamet, svoju kreativnost. Kad bi za svoja promišljanja dobili pokoju kunu ona bi itekako djelovala poticajno u vrijeme dok čekaju na kakav posao ili ako od njega ne mogu živjeti.
"Božićni grad bajki" - jedna od ideja autora ovog teksta
koja je završila na - otpadu
Ovako ispada da je adventski poziv namijenjen samo onima s dobrim zaposlenjem, sa stalnim prihodima, koji u svom malo bezbrižnijem životu smišljaju kako popuniti vrijeme. Bilo kako bilo ispada da svoju ideju za „čaroliju adventa“ (kako to veličanstveno zvuči) dostaviš u neku plaćenu gradsku službu i na taj si način ispunio svoju građansku dužnost. Ali novčanu zadovoljštinu ne očekuj.
Malo čudna situacija u vrijeme tvrdog kapitalizma, dok se stvara sve veći jaz između onih koji imaju sve više (pa se dobar dio njih ne trudi otvarati nova radna mjesta) i onih, kojih je sve više, s golom stražnjicom i gladnim ustima oko sebe.
Čitamo da Grad u svojim mogućnostima dijeli dio proračunskih sredstava za socijalno zapošljavanje i kreditima pomaže malim poduzetnicima. To je svakako za pozdraviti, ali za ozbiljniji izlazak iz krize nedovoljno. No, u dobroj volji idemo korak po korak pa bi, između ostalog, trebalo promisliti da gradska vlast ozbiljnije stane nogom na sredstva koja se nemilice troše za Š pancirfest i dio ponuditi za ideje i za njihovu realizaciju.
Možda bi tada imali turizam cijele godine, onakav od kojeg bi mnogi građani živjeli, a ne da se u 10 dana Varaždinom šire mnogi vanjski poduzetnici, obrtnici i programi, kojih je već puna Lijepa naša. U tom bi slučaju mogli govoriti o strategiji, o brendu, naročito o „dobrim emocijama“. Ne samo onih koji si trenutno mogu priuštiti sjediti na terasama ugostiteljskih objekata. To znači briga o domaćem čovjeku.
Znamo za, blago rečeno, nedovoljni odnos Turističke zajednice Grada prema danima adventa, isto tako znamo tomu razlog. Opet u jednoj manifestaciji koja iscrpljuje turistički fond i ljudske resurse. A ne bi smjelo biti tako. Ako bi dani Božića trebali biti dani veselja za mlade i za stare, onda bi trebalo građanima omogućiti da to osjete. Javni sadržaji, javne priredbe, okupljanja, Djed Božićnjak ili Djed Mraz, kako kome drago, uz pokoji slatkiš sigurno bi mnogima vratili osmijeh na lice. Uz osmijeh je sve lakše, pa čak i postići pomake u rješenju izlaska iz krize.
Zato dobru ideju treba platiti, a kasnije će, ako čovjeku vratimo dostojanstvo, dobar dio njih biti i besplatan.
www.vzaktualno.hr/Nedjeljko Krčar
