Tomica Kristić, 34-godišnji avanturist i putopisac iz Vidovca ovih se dana vratio kući nakon 3 godine i 9 mjeseci putovanja. Toliko je trajao njegov Put autostopom iz Hrvatske do Novog Zelanda. U rodni Vidovec vratio se s djevojkom Lucy koju je upoznao u Vijetnamu. No, nije to bio običan Journey to Middle-earth, putovanje kroz brojne zemlje...Bilo je to putovanje u središte vlastitog bitka, vlastitog postojanja s ciljem otkrivanja slobode u svoj svojoj punini. Bilo je to otvaranje životu u potrazi za njegovim smislom izgubljenim negdje usput, malo pomalo u rutini svakodnevice. No, Tomica je jedan od rijetkih koji je svoj smisao uspio naći, koji je odlučio raširiti krila i odletjeti iz sigurnosti svoje komfor zone. Jer, sloboda traži upravo to.
Nadahnuti Tomičinom životnom pričom, nismo mogli odoljeti, a da ne popričamo s njim o njegovoj životnoj avanturi i budućim planovima, pa neka i vama bude inspiracija i vjetar u leđa u potrazi za smislom života, u potrazi za avanturama.
1. Tomice, prije nego krenemo na tvoje veliko putovanje, reci nam nešto o sebi. Čime si se bavio prije nego si donio veliku odluku da napraviš rez u životu i iz korijena ga promijeniš?
Ja sam samo čovjek koji želi biti slobodan. Inače sam radio kao kinooperater.
2. Što te potaknulo na Put?
Ljubav prema putovanju odavno je bila u meni, ali nikako nisam mogao raširiti krila i otići u svijet.Tada je došla ta famozna 2015.godina kada sam odlučio slijediti svoje snove i napustiti rutinu i život koji sam zadnjih par godina živio. Ako me pitate što me potaknulo na ovu avanturu, reći ću vam nedostatak slobode.
3. Je li te bilo strah promjena i neizvjesnosti koje s time dolaze?
Ne, nije bilo straha nego me rutina gušila. Osjećao sam da se moram maknuti iz ovog uvjetovanog komfora i otići u svijet i konačno sam sve ostavio iza sebe i krenuo na put.
4. Što si morao 'žrtvovati' u svojem, nazovimo, prijašnjem životu kako bi se oslobodio i krenuo na svoje životno putovanje?
Morao sam dati otkaz, ostaviti roditelje, prijatelje, čak i tadašnju vezu i krenuo sam u svijet.
5. Čemu te to iskustvo naučilo? Je li te promijenilo kao osobu?
Naučilo me o životu! O ljudskim vrijednostima, o različitim kulturama, običajima, o strpljivosti i srušila mi je neke predrasude koje sam još uvijek imao u sebi.
6. Pomicanjem fizičkih granica, pomiču se i mentalne granice. Percipiraš li sada društvo, vlastitu zemlju i život općenito drugačije?
Naravno da se percepcija promijenila. Sada mi je slika puno veća, šira, i kristalnija. Ali i primjetio sam da malo više sada cijenim Hrvatsku nego prije. Cijenim arhitekturu koju prije nisam toliko doživljavao. Prije sam mislio da se gradovi mjere sa super modernom infrastrukturom i visokim zgradama, ali danas to malo drugačije gledam. Na povratku, Zagreb mi se jaaako dopao.
7. Zašto si odabrao baš tu rutu?
Zato što je Novi Zeland vrlo daleko, jedna od najudaljenijih destinacija koju sam mogao izabrati i da dođem do njega moram proći kroz pola svijeta i to kopnenim putem, autostopom. Kao što vidite, cilj mi je bilo samo putovanje, a ne destinacija. Cilj mi je bio da mi putovanje traje čim duže.
8. Putovanje je bilo zaista dugotrajno i sasvim sigurno ti je donijelo brojna iskustva. Koje bi najgore i najljepše iskustvo mogao izdvojiti?
Na ovo pitanje je vrlo teško odgovoriti. Ali ovdje sada neću nabrajati najbolje i najgore trenutke s puta već ću reći da su to suprotne strane iste kovanice. Zamislite da vam je cijelo vrijeme sve savršeno i da uopće nemate nikakve problem u životu? Ta savršenost s vremenom postala bi normalna rutina u koju bi se ubrzo uvukla monotonija života. I loši trenutci su ti koji nam otvaraju oči i bez kojih ona predivna iskustva ne bi imala takvu ljepotu kakvu zapravo imaju. Tako da, i dobri i loši trenuci dio su putovanja.
9. Na put si krenuo s budžetom od 1 500 eura i s toliko si se vratio. Kako?
Da, vratio sam se otprilike s istom svotom novaca. Da bih ostvario to putovanje morao sam putem i raditi. Radio sam u nekoliko država, nekoliko različitih poslova i tako si ‘upgrejdao’ bankovno stanje.
10. Koje zemlje si do sada posjetio?
Bosnu, Srbiju, Kosovo, Makedoniju, Grčku, Tursku, Gruziju, Iran, UAE, Oman, Indiju, Nepal, Mijanmar, Tajland, Kambodžu, Vijetnam, Laos, Maleziju, Singapur, Indoneziju, Filipine, Timor-leste, Australiju, Novi Zeland.
11. Djevojka ti je iz Vijetnama, ti iz Hrvatske i puno putuješ...Kako održavate vezu?
Što se tiče mene i Lucy...Da, to će biti mali problem oko svih tih papira, ali ne i nemoguće da budemo zajedno. Što se tiče viza, ja vrlo lako mogu dobiti vijetnamsku vizu, ali zato ona vrlo teško može dobiti hrvatsku vizu. Znamo da su Hrvati vrlo neprijateljski nastrojeni u vezi stranih ljudi koji dolaze u našu zemlju. Ali da, naći ćemo mi već neko rješenje i ostati zajedno.
12. Sada kada je ovo tvoje putovanje završilo, sigurno imaš neke daljnje, nove planove i poduhvate?
Uskoro započinjem rad na svojoj prvoj knjizi koja će obuhvaćati autostopiranje iz Hrvatske do Novog Zelanda. Jednom kada ću imati knjigu u rukama krenut ću s predavanjima po Hrvatskoj. Nakon toga slijedi pisanje druge knjige, te isto tako predavanja. Znači, sljedeće dvije godine bavit ću se još uvijek ovim putovanjem.
13. Sto bi poručio onima koji planiraju ili bi se htjeli otisnuti na neko tako slično veliko putovanje?
Da ne slušaju nikoga osim sebe. Neka slijede svoje želje, svoje snove i da nikada ne odustanu od toga.
Ukoliko smo vas uspjeli zaintrigirati i motivirati za putovanja, ali i za Tomicu kao iskusnog putopisca, pogledajte njegovu Facebook stranicu: Tomica Kristic - Journey to Middle-earth i Instagram: https://www.instagram.com/tomica_kristic/?hl=hr, gdje možete pratiti njegove avanture s brojnih putovanja, ali i uputiti mu pitanja.
Mirela Horvat/vzaktualno.hr
