U nekim zemljama više, u drugima manje, ali građani Europske unije prosječno troše 0,7 kg meda godišnje. Budući da je proizvodnja manja od potražnje, jedino je rješenje uvoz od kojeg se 50 posto odnosi na Kinu, koja je postala najveći svjetski proizvođač meda. Međutim, nesrazmjer količine proizvedenog meda i porasta broja košnica ukazuje na porast proizvodnje nekvalitetnog, lažnog meda koji je prisutan i na hrvatskom tržištu, piše Glas Slavonije.
Prema podacima Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu, proizvodnja meda u Kini u razdoblju od 2000. do 2014. godine porasla je za 88 posto zahvaljujući izvozu, no istovremeno se broj kineskih košnica u istom vremenskom periodu povećao za samo 21 posto. Naravno, postavlja se pitanje kako Kinezi uspijevaju proizvesti četiri puta više meda od predviđenog, a odgovor se krije u kineskom načinu proizvodnje. Nezreli med skuplja se dok je još rijedak, s visokom koncentracijom vode. Zatim se umjetno suši, ostaci smole se eliminiraju filtriranjem, pelud se može odstraniti ili dodati kako bi se prikrila zemlja podrijetla i dodaje se sirup da bi se postigle različite tržišne cijene. Takav med, koji nema puno veze s prirodnim medom koji svi očekuju, stiže i na hrvatsko tržište.
Znatno kvalitetniji med koji Hrvatska izvozi ima cijenu između 3 i 3,5 eura, a uvozi med čija je cijena od 2 do 2,5 eura, što ukazuje da je riječ o medu koji vjerojatno nema visoke standarde kakvoće. Znanstvenici su testirali 2264 uzorka meda iz svih zemalja EU-a te Norveške i Švicarske. Za oko 20 posto meda koji je bio označen kao mješavina meda ili čisti med iz EU-a sa zemljopisnim podrijetlom države članice sumnja se da sadrži dodani šećer.
a.kučić/vzaktualno.hr/glasslavonije.hr
