Ponovno uvođenje obveznog temeljnog vojnog osposobljavanja u Hrvatskoj već mjesecima izaziva burne reakcije javnosti. Iako je riječ o temi koja se u različitim oblicima već pojavljivala u medijima, interes ne jenjava. Naprotiv, posljednjih dana ponovno je dospjela u središte pozornosti nakon što je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) objavilo video na društvenim mrežama pod nazivom "Vodič za mame".
Od 9. ožujka u vojarnama u Kninu, Slunju i Požegi započinje dvomjesečno temeljno vojno osposobljavanje prve generacije ročnika, mladića rođenih 2007. godine, dakle 19-godišnjaka. Prije samog početka, prolaze opsežne zdravstvene preglede koji uključuju psihološko testiranje, laboratorijske nalaze, EKG, provjeru vida i sluha te procjenu tjelesne spremnosti. Prema riječima ministra obrane Ivana Anušića, oko deset posto kandidata ne prolazi liječničke preglede, što se smatra uobičajenim, dok je odaziv iznimno visok, prosječno oko 95 posto.
Kako bi se približio mlađoj populaciji, MORH je dio komunikacije preselio na TikTok. Videozapisi u kojima se na ležeran način objašnjavaju pravila, prvi dan u vojarni i prava ročnika bilježe stotine tisuća, pa i gotovo milijun pregleda. No, kako priznaju i sami iz Ministarstva, pitanja najčešće ne dolaze od budućih ročnika, nego od njihovih roditelja, prvenstveno majki.
- Najčešće nam se ne javljaju mladići ni djevojke, nego zabrinute mame - poručuju iz MORH-a, dodajući kako će se oni baviti ročnicima, a ne roditeljima. Upravo je ta rečenica, pretočena u video "Vodič za mame", zapalila društvene mreže i forume.
Dok jedni taj potez smatraju simpatičnim i nužnim u vremenu pojačane roditeljske brige, drugi ga doživljavaju kao simbol dubljeg društvenog problema odnosno generacije mladih koji, prema mišljenju dijela javnosti, nisu dovoljno samostalni, zreli ni odgovorni za izazove koje pred njih stavlja odrasli život, pa tako ni vojna obuka.
Komentari s internetskih foruma, društvenih mreža i ispod medijskih članaka otkrivaju gotovo jednoglasan stav dijela građana: današnji mladi često su previše zaštićeni od strane roditelja. U raspravama se navode brojni primjeri, od roditelja koji umjesto punoljetne djece zovu poslodavce, fakultete i liječnike, do onih koji se aktivno uključuju u karijerne odluke svojih sinova i kćeri.
Posebno se ističu komentari na temelju praksi iz radnog okruženja, gdje majke kontaktiraju poslodavce, raspituju se o razgovorima za posao ili čak pregovaraju o plaćama za odraslu djecu. U tom kontekstu, "Vodič za mame" mnogima nije smiješan, nego zabrinjavajući znak koliko je granica između roditeljske brige i pretjeranog uplitanja postala zamagljena.
-"Najgore je što roditelji ne shvaćaju da djeci čine medvjeđu uslugu. Ako mama sve rješava, kako će ikad naučiti snositi posljedice?“, „Radila sam s građanima i gotovo sve što se ticalo odraslih muškaraca - za njih su rješavale žene, djevojke ili mame. Bez obzira na godine.“, „Neće nikad ništa naučiti ako ih se od prvog dana vodi za ruku u školu, na fakultet, na posao, a sada očito i u vojsku.“ te „Dobra vremena stvorila su generaciju koju mama mora voziti na posao i u vojsku. Predstoje nam loša vremena.“, samo su neki od komentara.
Često se povlači i usporedba s prijašnjim generacijama, roditeljima današnjih ročnika koji su, tvrde komentatori, u istoj dobi već bili znatno samostalniji, odgovorniji i izloženiji životnim izazovima bez stalne roditeljske intervencije.
Upravo zato dio javnosti vojni rok vidi ne samo kao sigurnosnu ili obrambenu mjeru, nego i kao svojevrsni test zrelosti. Mjesto gdje se mladi prvi put susreću s jasnom hijerarhijom, pravilima, odgovornošću i kolektivom u kojem se individualne navike moraju prilagoditi zajednici.
S druge strane, stručnjaci upozoravaju da se promijenilo i društvo, ali i roditelji. Ističu kako današnja razina roditeljske uključenosti nije nužno loša, već je odraz vremena u kojem se sigurnost i emocionalna dobrobit djece stavljaju u prvi plan. Ipak, priznaje da granica između brige i pretjerane kontrole nije uvijek jasna.
Obvezno temeljno vojno osposobljavanje tako se pokazalo kao mnogo više od dvomjesečne obuke. Postalo je ogledalo društva, generacijskih razlika i promjena u odgoju. Dok jedni strahuju da su mladi preopterećeni i nedovoljno pripremljeni, drugi smatraju da će im upravo ovakvo iskustvo pomoći da ojačaju samopouzdanje i samostalnost.
Foto: ilustracija
vzaktualno.hr
