U nedjelju, 9. rujna, Udruga Bašćina iz Lumbarde predstavlja novi program – VeÄer crvenih postoli. To je dogaÄ‘aj kojim će se svake godine promovirati žensko stvaralaÅ¡tvo u najÅ¡irem smislu rijeÄi – od umjetnosti, mode, književnosti i dizajna, do maÅ¡tovitih frizura, kulinarskih i inih kreacija. Prvu VeÄer crvenih postoli otvaraju tri žene: Sanda HanÄević, Valerija Jurjević i Vanda Ivelja, u caffe bar Maestral u Lumbardi, s poÄetkom u 20 sati – donosi culturenet.hr
Njihovo stvaralaÅ¡tvo u pisanoj rijeÄi i glazbi publici će predstaviti Maja Å estanović.
Sanda HanÄević i Valerija Jurjević Äesto dolaze u istom paketu. Uz uroÄ‘enu sklonost prema timskoj igri, povezale su ih i druge okolnosti: obje su roÄ‘ene u eri sedamdesetih, u istom godiÅ¡njem dobu, s Merkurom u Å korpionu. Žive u istom mjestu, na otoku svojih predaka gdje uživaju u blagodatima prometne izolacije. Zbog otoÄkih gena vole većinu onih Äudnih stvari o kojima pjevaju klape, naroÄito južinu i osamu. Diplomirale su na srodnim studijima – Sanda je arheologinja, Valerija povjesniÄarka umjetnosti, a struke su ih i navukle na druženje. PoÄelo je s arheoloÅ¡kim istraživanjima, nastavilo se nizom projekata u Udruzi Bašćina, radom u galeriji 3VOLTA, suradnjom s Gradskim muzejom KorÄula, sudjelovanjem u stvaranju i radu neformalne mreže kor::net (korÄula::network), a kulminiralo je priÄama.
Sanda piÅ¡e oduvijek, tako komunicira s ljudima. ÄŒim je nauÄila sva slova, za ukućane je pisala i ureÄ‘ivala Äasopis Semafor; prvi roman u Å¡kolskoj bilježnici napisala je krajem osnovne. Nekad je viÅ¡e voljela pjesme, a sad joj je kratka priÄa omiljena forma. Jedna od njih nagraÄ‘ena je Zlatnom bravurom na PriÄiginu 2010. Osim Å¡to onako iz guÅ¡ta vodi blog, u opusu ima nekoliko struÄnih i popularno-znanstvenih radova te jedan potpuno nefunkcionalan scenarij. Valerija je isto od malih nogu radila svaÅ¡ta kreativno. Danas ima svoj atelier, crta, slika, fotografira, Å¡ije i daje novi život repromaterijalu kojeg nalazi u prirodi, oblikujući ga najÄešće u Å¡arene brodiće. Pisanjem ju je zarazila Sanda. Prvo su krenuli struÄni i popularno-znanstveni radovi, a potom kratke priÄe kao vrlo druželjubiva kreacija. O njima se razgovaralo uz kavu i marendu, u pauzama arheologije, pred otvaranja izložbi, na kupanju i u Å¡etnji; slalo ih se na natjeÄaje, s nestrpljenjem su se iÅ¡Äekivali rezultati. Nakon tri objavljena Valerijina rada, uslijedila je zajedniÄka zbirka PriÄe iz dva Å¡kafetina, u izdanju splitske Naklade BoÅ¡ković.
Vanda Ivelja roÄ‘ena je u Splitu nepoznate godine. PohaÄ‘ala je osnovnu Å¡kolu i gimnaziju u KorÄuli, gdje živi do 21. godine, kad upisuje PedagoÅ¡ki fakultet u Zadru i otiskuje se van granica opasanog grada i otoka. PiÅ¡e pjesme od kad zna za sebe, a većinu uglazbljuje. Prva uglazbljena je u 6. godini, o gradu KorÄuli. PoÄinje svirati akorde na gitari i pratiti se u 12. godini, Å¡to daje veću paletu izbora melodija na pjesme koje piÅ¡e. Već 8 godina iskljuÄivo živi od sviranja i pjevanja, od toga sedam godina u Zagrebu, a u posljednje vrijeme u Splitu. PokuÅ¡ava bezuspjeÅ¡no profurati svoje pjesme, neshvaćena od nacije koja ne njeguje kantautorstvo.
Izvor: culturenet.hr
timeout.hr
