Ovih dana nisam pratio prognozu, a kroz prozor ne gledam često. Ipak, desetak snježnih fejs statusa u nekoliko minuta i učas bijah obaviješten o vremenskoj (ne)prilici koja nas namjerava zadesiti. Dežurni fejs prognostičari su imali pravo. I što se više pisalo o snijegu, to je on više padao.

To me podsjetilo na priče o Indijancima i njihovom načinu prizivanja kiÅ¡e kod suÅ¡nih razdoblja. Uz ritam bongosa i uzvika „yeee-yeah“, ritualnim bi plesom pokuÅ¡avali prizvati kiÅ¡ne oblake. Da li im je uspijevalo ili ne, ne bih znao, ali mislim kako je otada pa do danas koncept prizivanja padalina ostao isti, samo Å¡to je evoluirao pa se sada svodi na masovnu, mrežnu simultanu radnju pisanja snježnih statusa. Očito da djeluje, meÄ‘utim, mora da je zakazalo kod polufinala u rukometu.

Ti zamrznuti ledeni kristali koje nazivamo snježnim pahuljama nekad bi me fascinirali. OduÅ¡evljenje i lagana opsesija koja bi se javljala svake nadolazeće zime prikovala bi me na snježnu padinu gdje sam provodio dane sanjkajući i grudajući se sa prijateljima dok ne bih potpuno promočio kombinezon u kojem sam izgledao kao jeti, a taj isti me Å¡titio od očigledne erekcije kada bih sanjkao sa nekom djevojkom. Uvijek bih inzistirao da sjedim straga, a poslije baljezgao frendovima kako smo bili u „doggy“ stilu, mada nisam imao pojma Å¡to je doggy. Slutio sam da ima odreÄ‘ene veze sa seksom, ali opet, ni o seksu nisam imao blage veze.
A onda odrasteÅ¡. Iskreno, kome viÅ¡e snijeg pričinjava zadovoljstvo? Tko je sretan zbog ove bijele spodobe koja u jednom danu imobilizira gotovo čitavu zemlju? Tek klinci. Pa i nezaposleni. Možda i umirovljenici. Splićani zasigurno. ÄŒim je temperatura liznula minus, Kerum je zatvorio javne i privatne ustanove te proglasio takozvani „Snježni dan“.
Nekako vjerujem da će to postati tradicija svake sljedeće godine. Dalmatinci su generalno zabilježili najveći broj nesreća i prometnih blokada jer po običaju nisu slušali upozorenja o obvezatnoj zimskoj opremi.

Kod nas sve po starom. Bio snijeg ili ne, prilagoÄ‘avamo se kao i uvijek. Izuzev onih koji posjeduju Mećke, terence i slične cestovne zvijeri na 4×4 pogon uz sve fensi dodatke, mi obični smrtnici osuÄ‘eni smo na tipične zimske glavoboljke pa tako i ja. Moj Turbo Yugo Koral 55 sada već broji 24 godine i svake zime ostane nepripremljen na veliki temperaturni pad. NiÅ¡ta čudno za oldtimera koji je proÅ¡ao desetke tisuća kilometara, promijenio tri vlasnika i joÅ¡ nosi ožiljke zbog jedne vrlo pretile žene koju sam u svom ogromnom neznanju položio na zadnje sjedalo te razvalio poluosovinu. Ne bih ni toliko žalio da sam barem uspio zavući ruku ispod struka, ali čak ni to. Vjerujem da je straÅ¡an osjećaj kada djevojka ostane u drugom stanju, a ostavljena da se sama bori sa tom sudbinom. Tako sam se nekako i ja osjećao sljedeći dan kad sam u auto servisu saznao da bih trebao iskeÅ¡irati tisućaka za novu poluosovinu ako želim spriječiti struganje guma po blatobranu. Zamislite razočaranje dragi moji zimogrozni čitatelji kada sam shvatio kako ona ne želi prihvatiti barem mali dio krivnje i odgovornosti za počinjeno djelo. Kako su godine prolazile, promijenio sam većinu starih dijelova i ugradio nove, meÄ‘utim, stara rana kod teÅ¡kog paljenja na većem temperaturnom minusu je ostala. DoduÅ¡e, razvio sam dobru taktiku.
Moja bivÅ¡a to naziva „klačenjem“,  a zapravo se radi o rapidnom pritiskanju papučice gasa s ciljem da se automobil održi upaljenim sve dok nije sam sposoban raditi. Ponekad me prolaznici čudno gledaju tokom te radnje jer od silnog nožnog rada, zanosa i razbacivanja po sjedalu izgledam kao da mi dvije crnkinje pružaju oralni seks.

Ne želim se previše žaliti na vremenske uvjete. S obzirom da snijega nismo ni vidjeli do prije nekoliko dana, a već smo u mjesecu veljači, nekako smo i mogli očekivati zametenost bijelim pokrivačem. Znanstvenici pričaju kako smo u banani i da slijedi globalno zatopljenje. Vjerojatno su u pravu. Ne volim hladnoću, ali zato prezirem vrućinu i ako nam predstoji kraj svijeta ove godine u prosincu, nadam se da će biti ugodnih osam stupnjeva.

BivÅ¡a draga, ponovni subotnji susret probudio je u nama ugasle sirove strasti i možda zapalio iskru nove ljubavi. Tvoje zamamno dupe je uvijek bila moja slaba točka koju si prljavo iskoristila. Kažnjavanje poljupcima je tek uvod. Nastavimo li žestoko i kinky, ova bi ljubavna vatra mogla otopiti i snijeg – na oduÅ¡evljenje svih. 



Kolumna by McCromadda