U kratkom razgovoru ispričao nam je poneÅ¡to o životu u Africi  i o životu u Hrvatskoj, te pozvao sve Varaždince da se, prema svojim mogućnostima, uključe i pomognu djeci Benina i njihove snove o sretnijoj budućnosti učine stvarnijima. 

Benin je bio francuska kolonija do 1960. godine, a od tada je nezavisan. Francuski je ostao tamo prvi jezik, od osnovne Å¡kole do fakulteta. Osnovna Å¡kola traje Å¡est, a srednja sedam godina. Benin ima 10 milijuna stanovnika i veliki problem po pitanju obrazovanja. Samo 50% stanovniÅ¡tva je Å¡kolovano, tako da recimo na svečanoj misi ne možemo koristiti samo francuski nego barem joÅ¡ dva domaća jezika kako bi ljudi mogli razumjeti. Francuski govore samo Å¡kolovani ljudi. U mojoj tamoÅ¡njoj župi dosta je djece bez roditelja, čak 50-tak njih. O njima brine rodbina i drugi ljudi, ali to nije dovoljno. Ne možemo im se omogućiti Å¡kolovanje, tako da sam ja od ove godine preuzeo odgovornost na sebe da ću pomoći koliko mogu i učiniti sve Å¡to mogu. Nemoguće je odjednom prikupiti pomoć za njih 50. Å kolovanje u srednjoj Å¡koli sa Å¡kolarinom i svim potrebnim priborom koÅ¡ta 1.200 kuna godiÅ¡nje, a u osnovnoj Å¡koli 800 kuna. Tamo je to mnogo novaca kojeg jednostavno nema, treba se prehraniti, a Å¡kola je samo san…  

Da, jedan od ciljeva koje želimo postići je upravo to kumstvo, a drugi cilj je studentski dom za siromaÅ¡ne u Beninu. Oni koji nemaju novaca, teÅ¡ko se mogu obrazovati ako nemaju nikoga u gradu. I sam sam to proÅ¡ao nakon mature, nisam imao za autobus, za stan. Moje djetinjstvo dosta je obilježilo siromaÅ¡tvo, tako da znam kako je to teÅ¡ko. Iz obitelji sam u kojoj je bilo Å¡estero djece, živjelo se od poljoprivrede, tata je popravljao bicikle, mama neÅ¡to malo prodala, živjeli smo skromno. Osim toga otac je imao i drugu ženu i sa njom Å¡estero djece tako da nas je zapravo bilo dvanaestero. Nije bilo lako. Bio sam zadnji puta u Beninu proÅ¡le godine i cilj mi je pomagati i Å¡tititi dostojanstvo te djece koja su jako zahvalna kada postoji netko tko misli misli na njih. Oni piÅ¡u svojim kumovima kako napreduje njihovo Å¡kolovanje i vesele se.  U Varaždinu ima 17 osoba koje sudjeluju u njihovom Å¡kolovanju i ja svima njima od srca zahvaljujem na nesebičnoj pomoći.  Broj djece kojima treba pomoć u Å¡kolovanju  se naglo povećava, tako da je nemoguće odjednom svima pomoći.  

Koncert organiziramo jer smo svjesni da je nužno neÅ¡to poduzeti. SiromaÅ¡tvo nije izbor, ali pomagati siromasima je. To je naÅ¡a dužnost i moramo znati da se svatko od nas može naći u takvoj situaciji. Nakon koncerta organiziramo druženje uz kuhano vino, čaj i kolače kako bi se svi bolje upoznali. Svi oni koji su zainteresirani za kumstvo mogu se obratiti meni osobno i dati ću im sva objaÅ¡njenja i sve potrebne informacije kako bi bili sigurni da je novac koji uplaćuju zaista ruka nade za jedno ili viÅ¡e djece. 

DoÅ¡ao sam u Hrvatsku prije 10 godina i studirao u Zagrebu. Najprije sam 2009. bio zareÄ‘en za Ä‘akona u varaždinskoj Katedrali, a 2010. u Beninu zareÄ‘en za svećenika. Posali su me u Hrvatsku da ovdje vrÅ¡im svoje svećeničko djelovanje. Bio sam i Ä‘akon u Sv Iliji, kapelan u Prelogu i sada sam od proÅ¡le godine u Svetom Nikoli u Varaždinu. Velika je promjena doći iz Afrike u Hrvatsku. Vrijeme, kultura, sve je to potpuno druga priča ali ono Å¡to nas povezuje je ljubav. Ovdje se osjećam kao kod kuće zahvaljujući tome Å¡to su me svi tako dobro prihvatili. Jezik sam učio u Zagrebu, počevÅ¡i s jednomjesečnim tečajem i mogu reći da je bilo teÅ¡ko naučiti ga u tako kratkom vremenu. Kada sam doÅ¡ao na faks, niÅ¡ta nisam razumio. Isto tako, doÅ¡ao sam u bogosloviju, neki pričaju kajkavski ili meÄ‘imurski, pa je i to malo bio problem. Ipak, ljudi su me odlično prihvatili i htjeli mi pomoći. Sada je sve u redu. Morate znati da sve Å¡to ja znam o svećeniÅ¡tvu sam naučio u Hrvatskoj i drago mi je zbog toga, upoznao sam bogatstvo liturgije i to je zaista neÅ¡to posebno. Hrvatska je uspjela sve pretočitio na svoj jezik, a to nije lako po pitanju liturgije. 

Hrvatska je mala zemlja u kojoj žive veliki ljudi. Hladna zemlja s toplim ljudskim srcima. Stekao sam u Hrvatskoj puno prijatelja, a Varaždin je predivan mali i miran grad u kojem bi jako rado ostao. Ipak, mislim da ću se ove godine morati vratiti u Benin. Tamo pak ljudi nemaju skoro ništa ali su sretni. Nisu vidjeli ništa drugo. Međusobno se druže i uživaju u tome, pjevaju i plešu. Na početku mi je jako nedostajala Afrika. Misa je recimo potpuno drugačija, ona je prije svega slavlje i ljudi ne gledaju koliko ona traje. I ovdje ljudi slave Boga, ali je ipak drugačije, gleda se na sat. Nakon mise tamo ljudi slobodno plešu, svi zapravo pjevaju i plešu, i iako je misa u suštini ista, kultura je sasvim drugačija.

 

Ljudi dolaze po savjete, naravno, svatko ima neki svoj problem. SluÅ¡ati takvog čovjeka zaista je bitno. Potrebno ga je do kraja sasluÅ¡ati i zaista naći pravu riječ, Å¡to nije uvijek lako. Volio sam pravo, zanimalo me, ali nisam volio raditi kao upravnik. Bog je ipak odredio da budem neÅ¡to drugo, ono Å¡to sam sada.  Ne prezirem život u braku, dapače, nije dobro da čovjek bude sam i sreća se gradi u dvoje. Ali ako si pozvan za neÅ¡to viÅ¡e, kao Å¡to sam ja, onda je potrebno bitu u službi toga. 

Moj tata se vjenčao u crkvi sa mojom mamom, a nakon toga sa drugom ženom jer je druÅ¡tvo utjecalo na njega. Osobno mislim da se nije dobro upuÅ¡tati u taj rizik, zbog sebe samog i djece. Ja sam za monogamiju i jednakost u braku. ZaÅ¡to žena nema mogućnost izabrati dva muÅ¡karca? To nije u redu, prema tome, ne podržavam poligamiju.