Techno gost je 25. autorska knjiga Denisa Peričića, a treća njegova zbirka priča, no prva zbirka isključivo kajkavskih priča – točnije, svih 25 kajkavskih priča i drugih kratkih proza koje je napisao, a najvećim dijelom i objavio u posljednja dva desetljeća. ÄŒak 13 priča je nagraÄ‘eno, a jedna je zarana stekla i dvostruki antologijski status.

– Jako neobičan naslov je odlična ideja glavne urednice dr. Božice Pažur. Imamo jednu priču koja govori o jednom techno tipu, a imamo i čak četiri priče koje govore o jednom te istom gostu. Pa smo to spojili. Podnaslov je „Karnevalije i fantazije“, u prvom dijelu su fantazije koje su starijeg datum i ozbiljnije, a karnevali su neÅ¡to noviji i imaju viÅ¡e humorističkog efekta. Zbirka je žanrovska mjeÅ¡avina, klasične fantastike, SF-a, horora, druÅ¡tvene satire – opisao je autor svoju zbirku sabranih kajkavskih priča koje je objavljivao u posljednjih 21 godinu.

– Reference su uobičajene u mojim djelima, postmodernistička tehnika ispreplitanja referenci, citata, varijacija na književne motive, na glazbu, u prvom redu rock, ali i na klasiku, filmske reference. Sve su toj lajt motivi iz kojih stvaram priču ili likovi zamiÅ¡ljaju te stihove ili se prisjećaju filmova. Tu je i Domovinski rat, a zastupljen je i Drugi svjetski rat na jedan neobičan način, iz perspektive jednog zamiÅ¡ljenog Zagorca koji je poput mnogih Zagoraca bio unovačen u Wehrmacht, ne u oružane snage tadaÅ¡nje NDH, nego u njemačku vojsku. Netko će reći jako raznorodno i raznovrsno, čak i dosta eklektično, a ja ću reći „da, to sam ja“ – nastavio je Peričić te se osvrnuo i na jezik priča – kajakvski.

– Lijepo je netko napisao da je Denis Peričić zagovornik teze da je hrvatski kajkavski književni jezik, jest i oduvijek je bio. Može se napisati i izreći sve Å¡to se može napisati i izreći na Å¡tokavskom standardu ili na engleskom, talijanskom ili bilo kojem od velikih svjetskih jezika. Nije bitno je li lokacijom ili temom priča vezana uz krajeve u kojima se govori kajkavski. Imam priču koja se zbiva u Strasbourgu. ZaÅ¡to ona ne bi bila napisana na kajkavskom. Mislim da je najbolji izraz ljubavi prema vlastitoj kajkavÅ¡tini, prema vlastitom jeziku, da se Å¡to viÅ¡e na njemu piÅ¡e, po mogućnosti Å¡to kvalitetnije – zaključio je varaždinski književnik.

Nakladnik knjige je Kajkavsko spravišče iz Zagreba, a predstavila ju je urednica dr. sc. Božica Pažur, ujedno i glavna urednica časopisa „Kaj“. Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.