Varaždinsko prenoćište dom za 15 beskućnika

I ove godine na Svjetski dan beskućnika koji se obilježava 10. listopada, organizacije iz čitavog svijeta pokušati će senzibilizirati javnost za važnu problematiku beskućništva prisutnu u gotovo svakom gradu kugle zemaljske. Svoj doprinos obilježavanju Svjetskog dana beskućnika sutra će na varaždinskom Korzu dati i Udruga Novi put koja je dio Hrvatske mreže za beskućnike i čiji članovi vode brigu o 15 beskućnika, korisnika Prenočišća u Vodnikovoj ulici u Varaždinu. 

Volonteri koji će sjesti na kartonske kutije simbolizirat će sve veći broj beskućnika na ulicama, a o varaždinskim beskućnicima koji su našli svoje mjesto u toplom prenočištu, razgovarali smo sa glavnim voditeljem prenoćišta Nikolom Dugandžićem, dugogodišnjim ravnateljem Centra za socijalnu skrb. 

- Da, obilježavanju Svjetskog dana beskućnika priključuje se i Hrvatska, pa tako i Varaždin. Hrvatska mreža za beskućnike koja je osnovana 2011. godine želi kao krovna Nacionalna mreža želi potaknuti i osnažiti ostale humanitarne organizacije koje se bave beskućništvom. U toj mreži je i Udruga Novi put iz Varaždina koja u našem gradu, uz financiranje Grada Varaždina, vodi brigu o njima. U Varaždinu se zapravo već više od deset godina radi s beskućnicima i ovdje je, uz gradove Zagreb i Rijeku, za njih osiguran jedan od prvih smještaja u Hrvatskoj uopće. Volonteri će na Korzu predstaviti naš štand s materijalima a napraviti ćemo i kuću od kartona, kako bi na taj način barem malo osvijestili građane kako žive beskućnici. 

- Da, ponekad se događa da moramo povećati kapacitet, pogotovo zimi, a tada i uvjeti ovdje postaju lošiji. Ovdje ima dosta onih kojima je ovo prenoćište zapravo njihov vlastiti izbor. To je njihov način življenja, većina njih je u socijalnoj potrebi, uglavnom su to ljudi skloni alkoholu, drogi i devijantnim ponašanjima, ali ima i ljudi koji su ostali bez posla i imovine zbog sadašnje situacije u društvu i jednostavno su se našli u prenoćištu. Mislim da je u Varaždinu oko 30 beskućnika i da bi takav trebao biti naš kapacitet. Ali isto tako, neki ne žele doći ovdje jer tu postoji red. Naime, do 10 navečer svi moraju doći u prenoćište i ujutro u 8 izaći. Preko dana nisu ovdje, ali dolaze kada je ovdje socijalna radnica volonterka i kada su uključeni u neke programe. Isto tako, zimi su angažirani oko čišćenja snijega, a na proljeće pomažu ljudima u vrtovima. Oni uglavnom žele to raditi i za to dobiju novac. 

Općenito, uvjeti su vrlo dobri, ali naravno da bi trebali još puno toga. U zimi imaju centralno grijanje, mogu skuhati čaj, mogu oprati svoje stvari. Higijenski uvjeti su zaista pristojni, a i oni sami drže red. Imamo dobru suradnju s Gradom Varaždinom koji daje preko 100 tisuća kuna za prenoćište i u odnosu na druge gradove to je mnogo. Grad financira komunalije i higijenske potrepštine, jedan obrok imaju u Caritasu, a za doručak im Ekos daje svoje proizvode. 

- Najveći problemi uglavnom su vezani uz konzumiranje alkohola i opijata. Uglavnom to rješavamo razgovorom i nikada ne reagiramo na način da odmah zovemo policiju ili da ih izbacujemo. Dajemo im usmene i pismene opomene. Ponekad se ovdje znaju dogoditi neke sitne krađe, uglavnom hrane i robe, ali međusobno se oni zapravo dobro slažu. Najveći problem s kojim se susrećemo je zapravo što ljudi borave ovdje vrlo dugo. Navodno će u novom zakonu biti određeno da beskućnik može biti u prenoćištu 6 mjeseci, a tada će se i socijalna služba automatski više angažirati oko beskućnika. Moram reći da je naša suradnja sa Centrom za socijalnu skrb dobra ali često puta su i oni nemoćni. Ovdje je sada dvoje ljudi koje bi trebali smjestiti u neku od ustanova, ali jednostavno u tim ustanovama nema mjesta. To nam predstavlja veliki problem.  

Nažalost, ta razina je vrlo niska. Ima onih koje uopće nije briga, koji okreću glavu. Tužne su sudbine ovih ljudi, a tužno je i što naš najmlađi štićenik ima samo 21 godinu. U svakom slučaju, mi ćemo se truditi potaknuti javnost na drugačije razmišljanje.