UBIO SAM TRIPUT. IZAĐEM LI, OPET ĆU! 

Zapovjednik straže M. V. poveo me zatvorski hodnicima do dijela lepoglavske Kaznionice zvanog „Zvijezda“. Stražar koji nam je otvorio velika metalna zatvorska vrata zaključava ih za nama. Sigurnosne provjere na svakom koraku. Ovdje se, doista, niÅ¡ta ne propuÅ¡ta slučaju, pa Lepoglava s pravom slovi za najstroži i najčuveniji zatvor u Hrvatskoj. Kazne u njemu izdržavaju najokorjeliji i najopasniji kriminalci – viÅ¡estruki ubojice, ratni zločinci, silovatelji, razbojnici, pljačkaÅ¡i, pedofili, makroi, dileri droge i narkomani, krijumčari ljudima, prevaranti… Dakako, i oni koji su osuÄ‘eni za najdugotrajnije kazne zatvora. Primjerice, i do 40 godina zatvora!

U zatvorskom je krugu živo: jedni osuđenici čiste krug, drugi se rekreiraju, a nekolicina ih zamišljeno sjedi ispred kuhinje. Pokušavam doznati koliko ih je, jer primjećujem gužvu. No, to je tajna Kaznionice, ali sam neslužbeno doznao da je Lepica (kako zatvor nazivaju zatvorenici) naprosto krcata. Prema nekim procjenama ovdje je i do 800 zatvorenika!

Zatvorenika je zaista mnogo, ali hoće li htjeti razgovarati o svojim sudbinama ?

U prostoriju, gdje čekam, ulaze osuÄ‘enici za koje sam se zanimao i s kojima bih htio razgovarati. Silovatelj i ubojica iz petruÅ¡evečke Å¡ume kod Zagreba, o kojemu su svojedobno novine mnogo pisale, odbija i pomisao na razgovor i snimanje. Kao i joÅ¡ neki zatvorenici. Kada sam već pomislio da sam uzalud dolazio, prepoznao me jedan „starosjedilac“, koji se tu zatekao i prije nekoliko godina, za mog posljednjeg posjeta zatvoru. Odlučio je progovoriti. Riječ je o zatvoreniku Å . S., koji je do tada po zatvorima proveo viÅ¡e od četiri desetljeća, a čak je tri puta uspio izbjeći izvrÅ¡enje smrtne kazne na koju je takoÄ‘er bio osuÄ‘ivan joÅ¡ u bivÅ¡oj Jugoslaviji (dok je i smrtna kazna jedno vrijeme bila na snazi). Sada je izdržavao zatvorsku kaznu za krivično djelo koje je počinio u Novim Mihaljevcima.

Osvećuje se ubijajući suce koji su mu sudili

Kako u njegovu dosjeu piÅ¡e, bio je osuÄ‘en zbog silovanja, a potom i ubojstva starice koju je brutalno silovao. OsuÄ‘en je na 20 godina zatvora, a kazna mu je bila smanjena na 15 godina. No, Å . S. i od prije ima nekoliko ubojstava i kraÄ‘a. Sve za Å¡to ga se tereti priznaje, jedino ne priznaje da je silovao staricu koju je ubio. Za nju tvrdi da je riječ o umirovljenoj sutkinji koja mu je prije sudila i koju je zbog toga ubio. 

Evo što mi je ispričao:

– RoÄ‘en sam u Gornjem Odžaku, u BiH, ali od djetinjstva živim u Hrvatskoj, u Slavoniji. U rodnom kraju imam neÅ¡to rodbine, a neki su i stradali tijekom rata od četnika. U zatvoru sam gotovo bez prestanka 40 godina i Å¡est mjeseci. Od Požege, Gline, Zenice, NiÅ¡a, Požarevca, Srijemske Mitrovice, Stare GradiÅ¡ke, Foče, Golog otoka, opet Požege, pa do Lepoglave. Poznaju me svi zatvori bivÅ¡e Juge i Hrvatske. U komadu sam najviÅ¡e bio u zatvoru 25 godina u Staroj GradiÅ¡ki. Evo me i u Lepoglavi. 

Kako je sve počelo?

– Pričat ću, ali daj cigaru – veli Å . S. Uskače zapovjednik straže M. V. i daje mu cigaretu. Bez cigarete nema razgovora… Djed mi je umro kada sam imao 13 godina. Nisam u tim godinama znao da je bio ustaÅ¡a i da su ga ondaÅ¡nje vlasti proglasile ratnim zločincem. Cijelog mi je života pričao da je bio u partizanima. ViÅ¡e nikoga nije imao, pa sam ga, kada je umro, pokopao na partizanskom groblju kao narodnog heroja. Tada je sve počelo. Pozvali su me i pitali znam li ja da je on ratni zločinac. Kažem da ne znam. Nisu mi vjerovali i ajde za kaznu sa mnom u zatvor za maloljetnike (popravni dom), a po nalogu suca mog su djeda vadili iz groba i premjestili na neko nepoznato mjesto, tako da mu se za grob ne zna. To me je kao dječaka jako potreslo i tada sam se zarekao da ću ga osvetiti. Nabavio sam piÅ¡tolj i slijedio tog suca kada je iÅ¡ao u lov. Sakrio sam se iza jednog drveta i čekao. Lovci su tjerali divlje svinje, psi lajali, a taj sudac uzme puÅ¡ku i niÅ¡ani u divlju svinju. Ja sam mu tiho priÅ¡ao s leÄ‘a i ubio ga – priznaje Å . S.

Osudili su ga na maksimalnu maloljetničku zatvorsku kaznu u trajanju od četiri i pol godine. Izdržao ju je u Glini. Otad je stalno po zatvorima.

– Bježao sam, krao i svaÅ¡ta radio. Ne mogu vam sve ispričati, jer mi neka nedjela ni do danas nisu dokazana. Objesili bi me kad bi znali Å¡to sam sve radio. Ima tajni koje cijeloga života nosim u sebi… Ubio sam i suca koji me je poslao u Glinu. Uglavnom, zarekao sam se da ću nakon izlaska iz zatvora uvijek ubiti onoga tko me je osudio. Do sada sam to uradio tri puta, za to tri puta bio osuÄ‘ivan na smrt (u bivÅ¡oj Jugoslaviji, dok je na snazi bila smrtna kazna), ali sam nekako uvijek za dlaku izbjegavao izvrÅ¡enje smrtne kazne. Sada je viÅ¡e i nema. Godine 1963. branio me je tada najpoznatiji odvjetnik u bivÅ¡oj Jugoslaviji, Fila Filota, danas pokojni. Sam se javio da me brani. I obranio me je. Uvijek se izborio za moje pomilovanje. Doznao sam da me Tito nikad nije htio pomilovati, nego je to učinio Ranković. I tako je doÅ¡la 1985. godina. Te godine, nakon svih izdržanih kazni, uspio sam pronaći sutkinju koja me je posljednji put osudila. I nju sam ubio. PriÅ¡ili su mi da sam je i silovao, Å¡to nije istina. To su mi prikrpali samo da bi me i treći put mogli osuditi na smrt. I učinili su to, ali sam se opet izvukao. Moja je glava, eto, joÅ¡ na ramenima. Na zatvor sam se privikao. Svjestan sam da ću cijeli život provesti ovdje, ali ne odustajem. Kad izaÄ‘em, opet ću potražiti one koji su me osudili. Slobodno napiÅ¡i Å¡to ih čeka. Meni je nakon svega ionako svejedno.

Tako je pričao Å . S., koji je očito odlučio ići do kraja sa svojim osvetama. Kad izaÄ‘e iz zatvora bit će starac u poznim godinama. Njemu je, očito, normalniji život iza zatvorskih reÅ¡etaka nego na slobodi. Nema se kamo vratiti: rastavljen je odavno, a supruga mu živi u Å vicarskoj. Sin mu je u Kaliforniji, a nikada ga nitko za sve te godine nije posjetio u zatvoru. To im je zabranio. Ni paket nije nikad dobio. Za sve te godine na slobodi je bio dva-tri puta, tek toliko da počini novo krivično djelo. Nakon posljednjeg ubojstva sam se u Osijeku predao policiji, a tijekom svih godina provedenih u zatvoru  nikada nije bio na disciplinskom. Zatvorskim žargonom rečeno – primjeran zatvorenik.

O zatvoru Š. S. kaže:

– Na njega se ne možete priviknuti, nego se trebate moći znati pokoriti sili.

Prije je u zatvoru radio, a sad ne radi. Hvali zapovjednika straže jer mu daje cigarete, kavu, Å¡ećer…  Å . S. kaže da i on daje ono Å¡to ima i Å¡to može. U zatvoru je dao viÅ¡e od 200 puta krv! Preračunao je da je ukupno dao oko 100 litara krvi. 

Što Š. S. kaže o svojim krađama?

– Nisam samo ubijao. Za ono malo na slobodi stalno sam krao. Zlata koje sam ukrao ima po svim hrvatskim zlatarnicama. Mnogima sam prodavao ukradeno zlato i skupocjene zlatne predmete iz nekih muzeja. No, imam i neÅ¡to za sebe kad i ako odavde izaÄ‘em. Zakopao, da se naÄ‘e. Policija zna da od mene niÅ¡ta ne može doznati, pa me viÅ¡e ne ispituju gdje je Å¡to zakopano.

Š. S. u zatvoru nikad nije obolio, natjecao se na izboru za prvi glas zatvora u Gradiški (pokazuje i fotografiju), a ni s kim u zatvoru nikad nije dolazio u sukob. Hvali i zatvorsku hranu, a nije sudjelovao u nijednoj pobuni ili prosvjedu u zatvoru.

– Å to ću se buniti? Za ono Å¡to sam kriv moram odgugliti. Ja sam se s time pomirio. Zatvor je zatvor. Malo gledam televiziju, Å¡ećem krugom i razmiÅ¡ljam o svom životu. Volim boćanje… Jedno s drugim, proÄ‘e dan, proÄ‘e i godina, a proÄ‘e bogami i viÅ¡e od 40 godina u zatvoru. Zato smo i naÅ¡em zatvorskom glazbenom sastavu dali ime „Idu dani“! Tako dobro sviraju, da ih puÅ¡taju van da kao slobodnjaci zabavljaju goste na terasi restorana Ivančica. Izdržat ću ja sve ovo, a ako treba i joÅ¡ 20 godina. Idem za tom prokletom zakletvom i dalje, osvećujem djeda kojemu ne znam grob, jer me je on podigao na noge kad sam rano ostao bez roditelja. 

Kojeg se osuđenika Š. S. posebno sjeća?

– To je V. M. s kojim sam viÅ¡e godina robijao (Vladko Mesek, op. Aktualno.hr). Ima, naime, jedna slučajnost: Posljednju žrtvu V. M-a ., poznatog slikara Slavka Stolnika, upoznao sam kada je jednom s ravnateljem obilazio zatvor. Pokazao sam mu tada i svoju ćeliju. Bio sam ogorčen kada sam za samo tjedan dana doznao da ga je ubio baÅ¡ V. M. Eto, i njih sam, jednog i drugog, upoznao u zatvoru.

Å . S. je odlučio živjeti zatvorskim životom. Spreman je i na ponovno uvoÄ‘enje smrtne kazne. Priznaje da je kriv, a ne zavidi onima na slobodi. U zatvorskoj samoći cigareta mu je sve… Nada se da će uskoro na slobodu. Kako bi ponovo ubio…

www.vzaktualno.hr/Mladen Genc