I ove godine na Svjetski dan beskućnika koji se obilježava 10. listopada, organizacije iz Äitavog svijeta pokuÅ¡ati će senzibilizirati javnost za važnu problematiku beskućniÅ¡tva prisutnu u gotovo svakom gradu kugle zemaljske. Svoj doprinos obilježavanju Svjetskog dana beskućnika sutra će na varaždinskom Korzu dati i Udruga Novi put koja je dio Hrvatske mreže za beskućnike i Äiji Älanovi vode brigu o 15 beskućnika, korisnika PrenoÄišća u Vodnikovoj ulici u Varaždinu.
Volonteri koji će sjesti na kartonske kutije simbolizirat će sve veći broj beskućnika na ulicama, a o varaždinskim beskućnicima koji su naÅ¡li svoje mjesto u toplom prenoÄiÅ¡tu, razgovarali smo sa glavnim voditeljem prenoćiÅ¡ta Nikolom Dugandžićem, dugogodiÅ¡njim ravnateljem Centra za socijalnu skrb.
U cijelom svijetu obilježava se Dan beskućnika kako bi se svima njima koji nemaju vlastiti krov nad glavom na jedan naÄin pružala podrÅ¡ka, a na drugi naÄin poslala poruka javnosti. Poruka će se poslati i graÄ‘anima Varaždina, zar ne?
– Da, obilježavanju Svjetskog dana beskućnika prikljuÄuje se i Hrvatska, pa tako i Varaždin. Hrvatska mreža za beskućnike koja je osnovana 2011. godine želi kao krovna Nacionalna mreža želi potaknuti i osnažiti ostale humanitarne organizacije koje se bave beskućniÅ¡tvom. U toj mreži je i Udruga Novi put iz Varaždina koja u naÅ¡em gradu, uz financiranje Grada Varaždina, vodi brigu o njima. U Varaždinu se zapravo već viÅ¡e od deset godina radi s beskućnicima i ovdje je, uz gradove Zagreb i Rijeku, za njih osiguran jedan od prvih smjeÅ¡taja u Hrvatskoj uopće. Volonteri će na Korzu predstaviti naÅ¡ Å¡tand s materijalima a napraviti ćemo i kuću od kartona, kako bi na taj naÄin barem malo osvijestili graÄ‘ane kako žive beskućnici.
Voditelj prenoćišta Nikola Dugandžić
U Hrvatskoj je momentalno oko sedam prenoćišta za beskućnike, neke vodi Crveni križ, neke Caritas, a ovdje u Varaždinu Udruga Novi put. Momentalno je ovdje 15 štićenika i kapacitet je popunjen. Hoće li s dolaskom hladnijih dana još pokoji beskućnik doći potražiti krov nad glavom? Koliko u Varaždinu zapravo ima beskućnika?
– Da, ponekad se dogaÄ‘a da moramo povećati kapacitet, pogotovo zimi, a tada i uvjeti ovdje postaju loÅ¡iji. Ovdje ima dosta onih kojima je ovo prenoćiÅ¡te zapravo njihov vlastiti izbor. To je njihov naÄin življenja, većina njih je u socijalnoj potrebi, uglavnom su to ljudi skloni alkoholu, drogi i devijantnim ponaÅ¡anjima, ali ima i ljudi koji su ostali bez posla i imovine zbog sadaÅ¡nje situacije u druÅ¡tvu i jednostavno su se naÅ¡li u prenoćiÅ¡tu. Mislim da je u Varaždinu oko 30 beskućnika i da bi takav trebao biti naÅ¡ kapacitet. Ali isto tako, neki ne žele doći ovdje jer tu postoji red. Naime, do 10 naveÄer svi moraju doći u prenoćiÅ¡te i ujutro u 8 izaći. Preko dana nisu ovdje, ali dolaze kada je ovdje socijalna radnica volonterka i kada su ukljuÄeni u neke programe. Isto tako, zimi su angažirani oko Äišćenja snijega, a na proljeće pomažu ljudima u vrtovima. Oni uglavnom žele to raditi i za to dobiju novac.
Kakvi su njihovi uvjeti ovdje?
Općenito, uvjeti su vrlo dobri, ali naravno da bi trebali joÅ¡ puno toga. U zimi imaju centralno grijanje, mogu skuhati Äaj, mogu oprati svoje stvari. Higijenski uvjeti su zaista pristojni, a i oni sami drže red. Imamo dobru suradnju s Gradom Varaždinom koji daje preko 100 tisuća kuna za prenoćiÅ¡te i u odnosu na druge gradove to je mnogo. Grad financira komunalije i higijenske potrepÅ¡tine, jedan obrok imaju u Caritasu, a za doruÄak im Ekos daje svoje proizvode.
Postoje li i nekakvi problemi s kojima se susrećete?
– Najveći problemi uglavnom su vezani uz konzumiranje alkohola i opijata. Uglavnom to rjeÅ¡avamo razgovorom i nikada ne reagiramo na naÄin da odmah zovemo policiju ili da ih izbacujemo. Dajemo im usmene i pismene opomene. Ponekad se ovdje znaju dogoditi neke sitne kraÄ‘e, uglavnom hrane i robe, ali meÄ‘usobno se oni zapravo dobro slažu. Najveći problem s kojim se susrećemo je zapravo Å¡to ljudi borave ovdje vrlo dugo. Navodno će u novom zakonu biti odreÄ‘eno da beskućnik može biti u prenoćiÅ¡tu 6 mjeseci, a tada će se i socijalna služba automatski viÅ¡e angažirati oko beskućnika. Moram reći da je naÅ¡a suradnja sa Centrom za socijalnu skrb dobra ali Äesto puta su i oni nemoćni. Ovdje je sada dvoje ljudi koje bi trebali smjestiti u neku od ustanova, ali jednostavno u tim ustanovama nema mjesta. To nam predstavlja veliki problem.
Koliko je po vašem mišljenju javnost senzibilizirana za beskućnike?
Nažalost, ta razina je vrlo niska. Ima onih koje uopće nije briga, koji okreću glavu. Tužne su sudbine ovih ljudi, a tužno je i Å¡to naÅ¡ najmlaÄ‘i Å¡tićenik ima samo 21 godinu. U svakom sluÄaju, mi ćemo se truditi potaknuti javnost na drugaÄije razmiÅ¡ljanje.
PiÅ¡e: Tanja MiliÄić Cepernić
Foto: Juraj Mrazović
www.vzaktualno.hr
