NesnoÅ¡ljivo je za vrućih i sparnih dana u zatvorskom dijelu Kaznionice Lepoglava. Zatvorenici ponekad i negoduju zbog prekapacitiranosti i gužve, no koliko-toliko utjeÅ¡e se kada saznaju – da je u ovom istom zatvoru odmah nakon Drugog svjetskog rata, bilo i po 12.000 osuÄ‘enih osoba.

   

Ako se pak, kao naÅ¡ slijedeći sugovornik, naÄ‘ete kojim slučajem u samici, onda imate i savrÅ¡eni „mir“, ali i užasan osjećaj koji se riječima ne može opisati.

   

Možda upravo zbog toga i trenutnog neraspoloženja naÅ¡ sugovornik Z. C., inače iz jednog mjesta u MeÄ‘imurju, nevoljko pristaje na razgovor. I kada sam se već okrenuo da idem, predomislio se. Zaustavio me i rekao da želi razgovarati, ako niÅ¡ta drugo nego da „ubije neÅ¡to vremena u samici“.

– RoÄ‘en sam 24. travnja 1957. Po zatvorima sam 12 godina, a bio bih i znatno viÅ¡e da nisu uslijedila pomilovanja, odnosno, skraćivanja kazni. Dva puta sam osuÄ‘ivan, oba puta za silovanja, zavoÄ‘enje maloljetnice i teÅ¡ke tjelesne ozljede. Prvi sam put dobio sedam godina, a drugi put osam, pa mi je smanjeno na pet. Kad sve to zbrojite, i previÅ¡e je da toliko odležim u ovom džumbusu..

– Eeee…. to  je duga priča. TeÅ¡ko mi je govoriti sve ono zbog čega sam tu. Uskoro ću kući. Vraćam se opet meÄ‘u svoje susjede, znance, pa ih ne bih htio opet na sve to podsjećati. Možda su već Å¡toÅ¡ta zaboravili. Zato sam vas zamolio da mi ne objavljujete ime i prezime, kao ni fotografiju. Znate, osjetljive su stvari zbog kojih sam osuÄ‘ivan, pa je o tome i teÅ¡ko govoriti. 

– Prvi sam put, naime, osuÄ‘en zbog zavoÄ‘enja maloljetnice, koju sam i silovao. Sve se to dogodilo u mojoj sredini, kamo se i vraćam, pa mi je teÅ¡ko.

– Da. Ali, vjerujte mi, tu je bilo svaÅ¡ta. Nemam razloga da se sada vadim i da lažem, kad se zna da sam kaznu gotovo izdržao i da uskoro idem kući. Osoba zbog koje sam osuÄ‘en drugi put da sam je silovao, čitavog se svog života bavila prostitucijom. Svi su to znali, a ja sam zbog nje na kraju „popuÅ¡io“ robiju. Na robiji nije bilo teÅ¡ko zavrÅ¡iti, tim viÅ¡e Å¡to sam ja već bio od ranije evidentiran kao silovatelj. To mi je bila otežavajuća okolnost, a toj osobi sve se vjerovalo. Sve Å¡to bi ona rekla, vjerovali su joj, a ona je napričala zaista kojekakve bljuvotine.

– Pa da sam je silovao, iživljavao se nad njom, nanio joj teÅ¡ke tjelesne ozljede … Ovo posljednje priznajem, ali da sam je silovao – nisam.

– Da. Milicajce iz bivÅ¡eg sustava – svoje stalne muÅ¡terije, kao i neke liječnike za koje se znalo da zalaze k njoj. Imali su možda ljudi i neki popust kod te najobičnije prostitutke, pa su joj iÅ¡li na ruku kad joj se prohtjelo da se mene rijeÅ¡i.

– Ja sam joj očito naletio. Tko zna? Možda sam postao prečesta muÅ¡terija, a premalo plaćao, pa joj viÅ¡e nisam bio zanimljiv. Nisam slijedio cjenik koji je „faca“ gotovo iz dana u dan podizala. PogrijeÅ¡io sam Å¡to sam se u tu osobu, moram priznati, s vremenom i pomalo zaljubio. Zbog toga sam bio uporan i stalno dolazio. Prekidao bih je u „poslu“ s daleko bogatijim i galantnijim muÅ¡terijama. Htjela me se rijeÅ¡iti. I… tako, jednom me isprovocirala da je udarim, a potom me optužila i za silovanje, pa sam zavrÅ¡io u zatvoru. A onda, nema te viÅ¡e i posao može dalje cvasti. Nije ona bila tako blesava. Znala je da sam ranije bio osuÄ‘ivan za isto nedjelo (koje ne poričem), pa je zbog toga odabrala baÅ¡ ovakvu optužbu. A to vam u takvom slučaju ide po kratkom postupku. Neke se stvari baÅ¡ i nisu previÅ¡e provjeravale.

– Ako pak na odgovarajućim mjestima imate i svoje ljude, star je gotova. Kažu: „ A , to je onaj Å¡to je već jednom odležao zbog silovanja, pa može i opet“!

– Svi su, naime, za tu osobu znali da se bavi prostitucijom, i kakva je, ali niÅ¡ta mi nije pomoglo. I da onda na kraju budete optuženi za silovanje prostitutke, zaista smijeÅ¡no. Ali iz te se kože ne može. Odležao sam zbog ovoga najljepÅ¡e godine svoje mladosti u zatvoru. Žao mi je, ali ne mogu si pomoći. Znam i danas gdje je ta osoba, i ovim joj putem poručujem, budući da uskoro izlazim, da se uopće ne mora bojati. Ni ne pomiÅ¡ljam da joj se na bilo koji način osvećujem. Jednostavno, ne želim je viÅ¡e vidjeti ni čuti za nju. Život mi je upropastila. Svjestan sam da bih opet zaglavio u zatvoru, a zaista sam odlučio da se nikad viÅ¡e ne vraćam ovamo.

– Sada mi je već dobro. Priviknuo sam se, ali početaka se ne bih želio prisjećati. Znate, ovdje ima i dosta homoseksualaca, koji su dobro organizirani. Pa kada doÄ‘e netko novi, kao prije podosta godina ja, i kada se pročuje da sam ovdje zbog silovanja – mislim da shvaćate Å¡to slijedi. To je grozna kazna, najgora Å¡to može biti… Ne mogu o tome…

– Inače, sam izučeni stolar, pa taj posao i ovdje radim. PoÅ¡tujem kućni red, ali sam neki dan ipak zabrljao. Zbog toga ste me i naÅ¡li ovdje u samici, a to vam je takoÄ‘er neÅ¡to jako grozno u zatvoru. Kažnjen sam 21 danom samice jer se nisam na vrijeme vratio s nagradnog vikenda. Kasnio sam čak 23 dana. Nisam mislio pobjeći, jer joÅ¡ imam samo 33 dana zatvora, a onda kući. Bio sam dobar, pohvaljivan, nagraÄ‘ivan … Pustili su me kući, a ja sam to prokockao i evo me u samici.

– U samici nije nimalo ugodno. Ovdje mogu imati samo cigarete i novine. Cijeli dan sam zatvoren u ovom vrlo skučenom zaguÅ¡ljivom prostoru (rupi). Hranu nam donose u samicu, a ne idemo niti na WC, već nuždu vrÅ¡im u ovu posebnu posudu – kiblu. Tijekom dana u samici nema ležanja. Krevet je podignut uza zid i zaključan. Nemate na Å¡to leći. Možete stajati, eventualno sjesti na stolicu, i to je sve. Nikoga ne vidite, s nikim ne kontaktirate. Užas. Osobito sada, za ovih vrućih i sparnih dana. Sve zaudara, vruće je. Skinem odjeću, ali badava. Ponekad mislim da ću se uguÅ¡iti. I tako sve to treba izdržati 21 dan. Tolika je kazna. A onda, iz samice – kući! Zamislite, kakvi će to biti kontrasti života. To mi i daje snagu da sve ovo joÅ¡ malo izdržim. Dosta mi je već zatvora. Nema viÅ¡e Å¡anse da se naÄ‘em ovdje.

– Nadam se da neće biti problema. Imam zanat, želim raditi, a čim doÄ‘em kući, posao me čeka. Radio sam i prije zatvora u jednom poduzeću. Ipak, nastojat ću se zaposliti negdje u inozemstvu. Znate, mi kojima se dogodi zatvor, a nismo teÅ¡ki kriminalci, bježimo od vlastite životne sredine. Sram nas je.

– Ipak, kad se sjetim da sam u zatvoru izgubio pola života zbog jedne prostitutke, pa to je da se ubijeÅ¡. No život ide dalje. Mislim da za mene joÅ¡ nije kasno. Veseli me i to Å¡to ću ovo pročitati u novinama na slobodi, negdje u miru. Možda na moru, tko zna? A eto, moram vam na kraju priznati – to je prava istina zbog čega sam vas zamolio da mi ne objavljujete ime i prezime i fotografiju. Idem kući, ljudi bi me prepoznavali, pa bih možda imao i neugodnosti.